Znanstvenim istraživanjima utvrđeno je da je veliki vrijes (Erica arborea L.) vrsta koja na Jadranu ima najveću zapaljivost.
Rod Erica (vrijesovi) je rod koji broji otprilike 860 vrsta, a dio je porodice Ericaceae. Ovaj rod, sa 660 endemičnih vrsta u Južnoj Africi i Madagaskaru, rasprostranjen je s nekolicinom vrsta u sredozemnom području i još nekim kontinentalnim dijelovima Europe.
Latinsko ime roda Erica možda potječe od riječi ereiko (lomim), zbog lomljivih grana, a ime vrste arborea znači grmast. Vrijesovi su višegodišnji, vazdazeleni grmovi, rjeđe su u obliku drveća. Lišće je igličastog oblika, vazdazeleno i pršljenasto raspoređeno. Cvjetovi su dvospolni, pojedinačni ili u cvatovima, entomogamni i živo obojeni. Ovisno o vrsti cvjetanje je moguće tijekom cijele godine, neke vrste počinju cvjetati čak i zimi (npr. Erica carnea).
Rod Erica poznat je po svojoj kalcifobnosti te većina vrsta iz tog roda raste isključivo na polu kiselim i vrlo kiselim tlima. Vrijesovke su vrlo otporne te uspijevaju u vrlo suhim, pjeskovitim staništima, pa sve do vrlo vlažnih staništa, pa čak i u močvarama.
Dominantne su na staništima niskoga raslinja i grmlja te na kiselim tlima poput vriština.
Vrste iz roda Erica se najčešće pojavljuju u obliku manjih grmova, visokih 20-150 cm. Izdvaja se Erica arborea L. (veliki vrijes) koja se može pojaviti i u obliku grma i u obliku manjeg stabla visine do 7 m. Sve vrste su vazdazelene s igličastim, sitnim i pršljenasto raspoređenim lišćem. Cvjetovi su dvospolni, pojedinačni ili u cvatovima, entomogamni i živo obojeni. Čaška je 4-dijelna, a vjenčić valjkast i vrčast, duži od čaške. Prašnika ima 8. Plod je višesjemeni četverodijelni tobolac. Veliki vrijes rasprostranjen je na području Mediterana. Najčešće nastanjuje kamenita staništa s malo tla, a sastavni je dio makije i gariga. Znanstvenim istraživanjima utvrđeno je da je veliki vrijes (Erica arborea L.) vrsta koja na Jadranu ima najveću zapaljivost. No zanimljivo, drvo korijena je zbog velikoga sadržaja silicijevog dioksida, teško zapaljivo, pa se stoga upotrebljava za izradu lula (bruyere-drvo).
Raste i u tropskom dijelu Afrike sa disjunktnim arealima i u cijelom Sredozemlju. Primarno raste u šumama, ali također se nalazi i na otvorenim područjima strmih padina. Nalazi se i na nadmorskim visinama preko 1000 metara. Na tropskim planinama izraste kao debelo razgranjeno stablo do 8 m visine. Na Kanarskom otočju doseže visine do 20 m, ali je na sušnom Sredozemlju tek kao grm ili drvce po 2-4 m.
Veliki vrijes raste kao uspravni grm ili manje drvo koje izraste do 3 (7) m visine. Kora je debla smeđecrvenkasta, s uzdužnim plitkim pukotinama, mladi su izbojci gusto sivodlakavi. Korijenov sustav je dobro razvijen, kako u dubinu, tako i u širinu. Pupovi su sitni i neugledni. Listovi su po 3-4 u pršljenu, linealni (igličasti), pri vrhu zašiljeni, goli, dosta mekani, s donje strane užlijebljeni (izbrazdani), do 5 mm dugi i 0,3-0,5 mm široki. Cvjetovi su dvospolni i bijele boje. Raspoređeni su po 2 ili 3 uspravno na vrhovima kratkih bočnih izbojaka. Oni su četverodijelni. Njuška tučka strši izvan čaške, a prašnici se ne vide. Plod je tobolac s više sjemenki koje su vrlo sitne i svijetlosmeđe. Velika je crnjuša vazdazelena, entomofilna, kserotermna i poluskiofilna vrsta. Cvjeta od II-IV. mjeseca. Razmnožava se sjemenom. Erica arborea cijenjena je medonosna biljka, kao i sve ostale vrste ovog roda.
Na Kanarskom otočju doseže visine do 20 m, ali je na sušnom Sredozemlju tek kao grm ili drvce po 2-4 metra.
U nekim područjima Dalmacije vrijesovke se smatraju invazivnima jer se vrlo brzo šire na neobraslom području. Rod Erica L. najrašireniji je u Južnoj Africi gdje je opisano više od 600 autohtonih vrsta.
Autorica: Irena Devčić
Foto: Bigstockphoto/Cosmin Manci
Izvori
Tagovi
