Šume za proizvodnju hrane umjesto njiva?

Poznati novosadski akademik i pronalazač, Veljko Milković, prije dvije godine nominiran za Nobelovu nagradu iz fizike, osmislio je projekat "Šume za proizvodnju hrane - zamjena za njive", a trenutno piše i knjigu na tu temu.

"Svjedoci smo da se u posljednje vrijeme sve više propagira GMO hrana, koja je prema zagovornicima ove hrane jedino rješenje za glad u svijetu. Međutim, od ranog djetinjstva pobornik sam ideje da drveće može da nam da mnogo više hrane od oranica i njiva" priča za naš portal Miljković.

Šume kao izvor hrane

Prema njegovim riječima, šume su neiscrpan izvor hrane, počevši od gljiva, šumskih plodova i na kraju životinja. Ovaj pronalazač po zanimanju istoričar, podsjeća da je pračovjek u paleolitu bio sakupljač plodova, a da je naučno dokazano da su tadašnji ljudi bili zdraviji od savremenog čovjeka, а osim toga nisu bili ni agresivni.

"Pračovjek se hranio žirom i bukvinim žirom, koji je takođe jestiv, a mnogu su to zaboravili. Primjera radi, svinje su se nekada hranile bukvinim žirom, a danas ih prehranjujemo kukuruzom. Da bi se dobio određen prinos kukuruza treba raskrčiti zemlju, napraviti plodnu oranicu i uložiti novac, a od vremena zavisi kakav će biti prinos. Prinos diktira i tržišnu cijenu mesa, koja nije uopšte mala", objašnjava Milković.

Povratak nekadašnjem načinu ishrane

Veljko Milković kroz svoj projekat predlaže povratak ranijeg načina ishrane ljudi i domaćih životinja, sa znatno više plodova rodnog drveća koje se jednom posadi, a dugoročno rađa. Riječ je o pitomom kestenu, orahu, lijeski, bademu, kajsiji, hrastu, pa čak i javoru, a uz to i sve drugo drveće sa skromnim prohtjevima, koje daje zdrave plodove.

"Ovakvim postupkom bi se donekle povratile nekadašnje šume koje su se nemilice krčile, na štetu životne sredine. Drveće sa jestivim plodovima može se masovno saditi na mjestima nepodesnim za poljoprivrednu mehanizaciju: obala rijeka, ostrva, brdovita kamena područja, gradski park i tako dalje. S obzirom na to da uz šume i njive bolje rađaju, pravi je razlog da se oranice ograde rodnim drvećem kao zaštitnim pojasom od erozije", priča sagovornik.

Kako kaže, pitomi kesten daje i do 200 kilograma plodova po stablu godišnje, a njegov životni vijek iznosi preko 500 godina. Stablo oraha za života daje 4.000 kilograma plodova - sa 1.200 kilograma masti i 200 kilogama proteina, što sa jednake površine ne daje niti jedna kulturna biljka. Slične prinose ostvaruje lijeska i neke vrste hrasta. Inače, svi navedeni plodovi, kako sagovornik ističe, imaju veoma sličan sadržaj i energetsku vrijednost kao i žitarice.

Dodaje da u ishrani ne bi trebalo pretjerivati sa visokokaloričnim jezgrima kao što su orah, lješnik, badem, nego jesti najviše deset u toku dana.

"Divlji kesten nije za jelo, jer je otrovan, ali od njega se može proizvoditi sapun. Od kada sam ovo otkrio, sapun iz prodavnice ne koristim, već ga sam pravim. Naime, kada se kesten isjecka i potopi u vodu, ispare sve otrovne materije iz njega, a on ispusti sapunozoide koji su odlični za pranje ruku, pa čak i pjeni" , navodi Miljković.

Intenzivna proizvodnja hrane

Ovaj projekt ima višestruku namjenu, jer se prostoru između rodnog drveća omogućuje intenzivan uzgoj povrća u plastenicima sa reflektujućim površinama (sjajna folija ili premaz), što doprinosi bržem rastu i sazrijevanju plodova. Leja u plasteniku može biti izdignuta sa odgovarajućom podlogom.

Takođe i razne vrste jestivih gljiva se mogu gajiti između drvoreda, a tu je i šumsko voće poput divljih jagoda, kupina i malina.

Foto: Privatna arhiva Veljka Milkovića