Priroda stvara najljepše ukrase kojima mnogi krase božićno drvce, no koji mogu i neugodno iznenaditi.
Jedna od poznatijih i popularnijih tradicija koje se povezuju sa proslavom Božića jest ukrašavanje božićnog drvca. Obično je to jela ili neko drugo zimzeleno drvo koje se ukrašava raznim kuglicama, lampicama, slasticama, ... Tako ukrašeno drvce mnogima predstavlja doživljaj ljepote. No, kako stara izreka kaže: "Ljepota je u oku promatrača". Ima i onih kojima su ljepši prirodni "ukrasi" koje tijekom vegetacije možemo naći na raznim drvenastim kulturama.
Pritom se prvenstveno misli na šiške (izrasline na biljnom tkivu) koje nastaju djelovanjem nekih vrsta kukaca, grinja, fitopatogenih gljiva i bakterija. Predugo bi trajalo opisivanje svih štetnih vrsta koje "stvaraju" šiške pa će ovom prilikom biti predstavljene samo neke vrste osa šiškarica koje svojom aktivnošću dovode do pojave najljepših šiški.
Fitofagne ose šiškarice (por. Cynipidae) sitni su insketi (opnokrilci), crne ili smeđe boje. Veliki broj vrsta razmnožava se partenogenetski i mužjaci kod nekih vrsta uopće nisu poznati, a kod drugih vrsta dolazi do izmjene spolne i nespolne generacije. Ženke na kraju zatka imaju leglicu (organ za odlaganje jaja) kojom odlažu jaja u biljno tkivo u kojem se potom odvija život ličinki. Izlučivanjem toksina ličinke uzrokuju deformacije i hipertrofije biljnog tkiva (šiške).
Te šiške mogu biti različitih oblika, veličina i boja, a mogu se razviti na svim dijelovima biljke. Oblik šiške uvjetuje sama ličinka - svaka vrsta stvara šiške specifičnog oblika i uvijek na istom biljnom organu, što nam pomaže u određivanju vrste. Šiške služe ličinkama osa šiškarica za prehranu i kao sklonište. Unutar šiške nalaze se brojne komorice sa ličinkama. Posebnost ličinki osa šiškarica je ta što se ne presvlače već rastu. Odrasla osa izlazi iz šiške bušeći hodnik (otvor).
Odrasla ženka odlaže jaja na vršne pupove i u nerazvijene listove divlje (pasje) ruže. Češće napada biljke pod stresom (suša, suvišak vlage, ...). Na napadnutim listovima formiraju se šiške okruglastog oblika i jarkih boja. Mlade šiške su crveno-zelene, a zrele tamnosmeđe boje. Štete su malog značaja no pojava je jako uočljiva. Ružina osa šiškarica suzbija se mehanički: odstranjivanjem i uništavanjem šiški, u periodu dok su ličinke još u šiškama!
Kestenova osa šiškarica najznačajniji je štetnik pitomog kestena. Monofagna je vrsta koja napada samo kesten. Ima jednu generaciju godišnje, a razmnožava se partenogenetski (nema mužjaka). Simptomi napada uočavaju se tijekom aprila s početkom rasta izbojaka. Tada se mogu zamijetiti zelene ili ružičaste šiške veličine 0,5-4 cm. Tijekom juna i jula iz šiški izlaze ženke (uočljive izlazne rupe) te odlažu jaja u pupove. Nakon mjesec dana iz jaja izlaze ličinke koje prezimljuju u pupu do proljeća.
Prisustvom šiški smanjuje se lisna površina, šiške u pupu onemogućavaju rast izbojaka (manja proizvodnja plodova), a sam urod može biti smanjen i do 70 %. Prvi napad mladih biljaka kestena dovodi do njihovog ugibanja.
Ljudi od šiški (ne znajući što su one) često rade razne ukrase i nakit. A potom se iznenade kad im se tijekom zime u kući pojave sitne osice.
Štetnik se aktivno širi letom ženki, a pasivno transportom. Glavni način širenja je zaraženim sadnicama. Plodovima se ne širi niti ih napada.
Istraživanja učinkovitosti insekticida u suzbijanju kestenove ose šiškarice nisu dala pozitivne rezultate. Međutim, postoji mogućnost biološkog suzbijanja unošenjem parazitoida (Torymus sinensis), suzbijanje selekcijom otpornih varijeteta pitomog kestena, a na pojedinačnim stablima mehaničkim uklanjanjem šiški.
Cynips quercusfolii (Diplolepis quercus-folii) - stvara loptaste šiške na donjoj strani lista hrasta. Šiške ostaju na listu do jeseni kad otpadaju zajedno s listom.
Takve šiške sadrže mnogo tanina pa se koriste u industrijske svrhe. Danas prevladava mišljenje da ose šiškarice nisu nužno štetne za biljku, jer njihov napad podiže sadržaj tanina u svim biljnim tkivima napadnute biljke, što je čini manje privlačnom i manje "slasnom" velikom broju defolijatora (gubar, mrazovac, ...).
Andricus quercuscalicus - razvija se na hrastovom žiru i onemogućuje njegov normalan razvoj. Ženka tijekom maja i juna odlaže jaja u zametak žira. Ličinke se hrane sadržajem žira pri tomu nastaje šiška i vrlo često ugušenje žira. Mlada šiška je valjkastog ili kuglastog oblika, a kasnije deformira u nepravilne izrasline. U početku je žuta, a na kraju razvoja tamno smeđa.
Žir sa šiškama otpada prije vremena (u augustu), deformiran je, a klijavost je umanjena ili izgubljena. Brojnost šiški je povećana u godinama slabijeg uroda. Brojnost osice žira hrasta može se smanjiti sakupljanjem i uništavanjem deformiranih otpalih žirova.
Ljudi od šiški (ne znajući što su one) često rade razne ukrase i nakit. A potom se iznenade kad im se tijekom zime u kući pojave sitne osice.
Autorica i foto: Mirta Križanić Božurić, dipl. ing. agr.
Izvori
