Krije li se iza požara u Amazoniji veliki svjetski biznis s govedinom?

S obzirom da je Amazonija od nas udaljena oko devet hiljada kilometara, vijesti o požarima u toj najvećoj svjetskoj prašumi, koji su bili sastavni dio svih vijesti tokom augusta, a prema svemu sudeći, bit će i dalje, mnogi i dalje doživljavaju kao nešto što se nas ovdje ne tiče. Pogrešno!

Iako se ova kišna šuma prostire kroz nama dalekih devet država južnoameričkog kontinenta, konkretnije, Gvajanu, Ekvador, Venezuelu, Boliviju, Surinam, Francusku Gvajanu, Kolumbiju, Peru te Brazil, gdje deseci hiljada požara gutaju ova, kako ih znanstvenici nazivaju, pluća svijeta, upravo iza ovog ogromnog dima, vidljivog i iz Svemira, razbistrio nam se pogled i na način funkcioniranja svjetskoga gospodarstva te pojasnilo zašto se u našim i trgovinama drugih evropskih država, često nudi govedina uvezena iz navedenih država. U razgovoru nam je to pojasnio Goran Šafarek, diplomirani biolog iz Koprivnice, koji je, u sklopu znanstvenih ekspedicija u Amazoniji boravio već tri puta.

Veleposjednicima zemlje nikad dosta

“Fokusirat ću se sad na Brazil, na području kojega je ovoga ljeta planulo najviše požara, čak 80 % više od prosjeka, no njegovo državno vodstvo, uporno odbija pomoć svjetskih sila u gašenju. Bez zadrške se u cijelom svijetu govori kako je većina požara namjerno izazvana i nitko takve informacije posebno ne opovrgava. Imam doista razloga vjerovati u to, jer za svojih sam se boravaka tamo uvjerio kako se Amazonska prašuma nesmiljeno uništava. U svijetu već druže traje velika potražnja za govedinom i brazilski veleposjednici u tome su vidjeli svoju priliku za zaradu.

U Brazilu postoji puno veleposjednika, čije se farme prostiru na hiljade hektara površina. Uzgajaju goveda i potrebno im je puno zemlje. S obzirom da je tamo tlo relativno siromašno, a u pravilu ga ne oporavljaju, odnosno ne obogaćuju gnojivima kao mi ovdje, nakon što ga ratarskim kulturama iscrpe, okrenu se toj prašumi i nastavljaju širenje.

A znamo da se drveća najlakše "riješiti" sječom ili požarima. Ta su rješenja, naravno jako loša, tim više što država prešutno to odobrava. Predsjednik Brazila, Jair Bolsonaro, koji je na tu dužnost stupio početkom ove godine, već je u svojoj predizbornoj kampanji govorio da na Amazoniju treba gledati kao resurs iz kojega se može što više izvući. Naravno, nije doslovno poručio da se počnu paliti požari, već je onako diplomatski dao do znanja, da će se, ukoliko se nešto i počne događati, praviti da to ne vidi. I stoga nije čudno što ga gotovo ljuti želja brojnih svjetskih država oko pomoći u gašenjima tih ogromnih požara“, objašnjava nam Šafarek te dodaje kako nije riječ samo o razvoju poljoprivrede, već i rudarstva i raznih drugih grana gospodarstva.

Bolsonaro priznao: Moguće je da farmeri podmeću požare u amazonskoj prašumi

Još se sjećamo kako je 2017. Evropska unija na jedno vrijeme zabranila uvoz mesa iz Brazila, jer je bilo zdravstveno neispravno, odnosno prestala je poslovati s tvrtkama koje su krivotvarale deklaracije i takvo nam meso prodavale kao zdravo.

Negdje se govedarstvo smišljeno uništava, a negdje razvija pod svaku cijenu

No, jasno je kako se nemoguće u potpunosti zaštititi od dolaska takve robe, jer sva ne dolazi direktno iz Južne Amerike, već na svom putu do trgovina, pristiže i preko drugih država. Drugim riječima i samoj EU teško se zaštititi od nekvalitetnog, ali jeftinog mesa s drugog kraja svijeta, pa kako bi onda jedna mala Hrvatska (ili koja druga zemlja iz regije, op.ur.) mogla reći "STOP“, primjerice govedini iz Argentine i sličnoj hrani koja uvijek nađe put do naših tanjura.

Jer konce vuku veliki, svjetski, uigrani timovi. Najsigurnije bi, naravno, bilo pojesti domaće goveđe meso, a prije toga, naravno, pronaći nekog od posljednjih Mohikanaca domaćeg govedarstva.

Također, ovo je jedan, nažalost loš, primjer, kako ljudi sami, bez puno razmišljanja i vođeni samo željom za profitom, dovode do klimatskih promjena, koje već godinama i sami osjećamo i kojih neće na kraju biti pošteđeni ni oni, koji ih uzrokuju. Ali, ne odustaju.

“Jasno da miris dima ovih ogromnih amazonskih požara mi tu ne osjećamo, ali promjene se itekako događaju. Šume su, možemo reći, kao neka spužva koja upija ugljični dioksid, a kad izgore, velike količine tog kemijskoga spoja ostaju u zraku i zračnim strujanjima lagano dolaze i do drugih dijelova svijeta. To je jedan od primjera kako se lokalni poremećaji pretvaraju u globalne. I tako vremenom dolazi do atmosferskih ekstrema, pa neka područja postaju hladnija, neka izrazito topla, negdje pada previše kiše, a drugdje svoj danak ubire suša. A to već izvjesno vrijeme vidimo i na našim prostorima.

Hoće li bogati početi razmišljati glavom, a ne novčanikom?

Čovječanstvo se treba zamisliti i nad svakim novim nestankom biljne ili životinjske vrste, a nepogode poput ovih požara, tome uvelike pridonose. Primjerice, u našim šumama na jednom hektaru imamo u prosjeku 10 vrsta drveća, dok se u Amazonskoj prašumi taj broj kreće oko 150. A cijelo područje još nije niti do kraja istraženo. Znači, neke će nestati i prije no što su bile otkrivene“, ističe biolog Šafarek.

Stravični požari diljem Amazonije - dim se vidi čak iz svemira!

U ovom smo slučaju na primjeru aktualnih ogromnih požara u Amazoniji, pokušali pokazati kako nas elementarne nepogode, koliko god se daleko do nas događale, ipak tiču. Jer priroda je takva. I doista žalosti činjenica, što je svakoga dana u svim dijelovima svijeta sve više ljudi, koji na različite načine uništavaju i zagađuju životni okoliš svih nas, a da su pritom vođeni samo mišlju kako će za njihova života još sve donekle biti u redu, a poslije - koga briga.