Judino uho - nije omiljena, ali je ljekovita

Judino uho je u znanstvenoj literaturi prvi opisao C. Linne pod znanstvenim nazivom Tremella auricula u svome velikom djelu Species Plantarum 1753. godine.

Kasnije ju je opisao Jean Baptiste François Pierre Bulliard pod nazivom Tremella auricula-judae. Taj je rod danas rezerviran za parazitske gljive, a nakon još nekoliko izmjena naziva roda i vrste, konačni naziv Auricularia auricula-judae dao joj je njemački mikolog Joseph Schröter 1888. godine.

Godišnja proizvodnja četvrta u svijetu

Judino uho nije osobito omiljeno na zapadu, a u Kini se u kulinarske i ljekovite svrhe koristi već tisuću godina. Osim za liječenje Kinezi ovu gljivu koriste kao začin za kisele juhe. U Gani je koriste kao krvni tonik. Kinezi je nazivaju uhom drveta, a Japanci drvenom meduzom.

Prema objavi iz 2010. godine godišnja proizvodnja ove vrste je četvrta u svijetu među industrijski kultiviranim i medicinskim gljivama.

Dolazi u manjim grupama

Raširena je duž umjerenog i suptropskog pojasa. Nalazi se po Europi, Sjevernoj Americi, Aziji, Australiji, južnoj Americi i Africi. Česta je, a u 90% slučajeva nalazi se na bazgi no pronađeni su primjerci na gorskome javoru, klenu, običnoj bukvi, na jasenu, hrastu, johi i kurici. U Australiji se nalazi po eukaliptusima. Dolaze u omanjim grupama tijesno priljubljene jedne uz druge.

Podsjeća na ljudsko uho

Oblikom i bojom često neodoljivo podsjeća na ljudsko uho no može po obliku podsjećati i na šalicu. Baza plodnog tijela je lateralno spojena s drvom, a može imati malenu nitastu stapku.

Dužine je od 3 do 8 cm, ali može doseći i 12 cm. Čvrste je i želatinaste strukture i ujedno elastična dok je gljiva mlada i svježa. Kasnije se plodno tijelo suši i postaje krto. Gornja strana je obično sterilna i svilenkasta. Ružičatosmeđe je boje s ljubičastim odsjajem koja vremenom postaje tamnija, a često je prekrivena tankim, paperjastim dlačicama sive boje.

Može imati žilice koje još više doprinose izgledu ljudskog uha. Druga, donja strana je svjetlije smeđe boje ili boje inkarnata, želatinasta i glatka. Spore su izdužene i podsjećaju na kobasice. Bijele su ili žućkaste boje, a ponekad su vidljive kao bjeličasta masa na donjoj strani plodnog tijela. Izbacuju se u količini od nekoliko stotina tisuća na sat. Mali broj se izbacuje čak i nakon što se plodno tijelo dobrano osuši, tj. dođe do gubitka vode dehidracijom za oko 90%. Otisak spora je bijele boje. Postoji rijedak varijetet judinog uha Auricularia auricula-judae var. lactea čije je plodno tijelo bijele boje.

Bere se kroz čitavu godinu

Vrijeme branja je tijekom čitave godine, a najviše ujesen.

Hranjiva vrijednost 100 g suhih gljiva sadrži 370 kcal, 10,6 g bjelančevina, 0,2 g masti, 65 g ugljikohidrata, 5,8 g pepela i 0,03 mg karotena. Svježe gljive sadrže oko 90% vlage. Sadrži veću količinu minerala, točnije kalcija, fosfora i željeza.

Jestiva je, ali se ne smatra gljivom visoke kulinarske vrijednosti i zato se obično priprema s drugim gljivama. Može se sušiti pa ponovo rehidrirati. Prije konzumacije je potrebno dobro oprati pa duže kuhati.

Lijek za krv

Kinezi spravljaju juhu kojom liječe prehladu i povišenu temperaturu. Cijene ga kao gljivu koja osvježava krv, puni čovjeka životnom energijom, vlaži i čisti crijeva i uklanja toksine iz organizma. Moderna istraživanja dala su zaključiti da ima antitumorna i hipoglikemička svojstva.

Polisaharidi djeluju protuupalno i zato se gljiva koristi za smirivanje upaljenih i mukoznih membrana. Ekstrakti polisaharida su pokazali jaka antioksidativna svojstva, sredstvo koje djeluje na zaštitu srca te antitrombotičko djelovanje na način da zaustavljaju nakupljanje trombocita. Pokazalo se da polisaharidi i polifenoli smanjuju razinu lošeg kolesterola i triglicerida u krvi.

Smatra se preventivnim sredstvom kod arteroskleroze i povišenog krvnog tlaka. Normalizira probavne procese kod kroničnih bolesti želuca i crijeva. Odlične rezultate daje u liječenje alergija. Prema nekim navodima judino je uho sposobno rastvoriti kamence u bubrezima i žučnom mjehuru.

Nije sigurna za konzumaciju djeci do pete godine života, a ni za trudnice ni dojilje. Moguće je da negativno utječe na plodnost žena.

Autor: Marija Glavaš, Foto: bigstockphoto.com, sweetpepper

Izvor: Časopis Hrvatske šume