Tim za monitoring mrkog medveda nedavno je čipirao za sada najstarijeg uhvaćenog medvjeda na području Nacionalnog parka Tara. Medvjed je star više od 15 godina, a nazvali su ga Miša.
Poslije dvanaest godina praćenja kretanja mrkih medveda u susjednoj Srbiji, nedavno je na području Nacionalnog parka Tara uhvaćen i čipiran do sada najstariji medvjed u Srbiji. Star je više od deset godina, a težak 201,2 kg.
Tim za monitoring mrkog medvjeda neprekidno sprovodi aktivnosti na praćenju i čipiranju medvjeda na području Srbije od 2007. godine. Timom rukovodi doc.dr. Duško Ćirović, profesor na Biološkom fakultetu, i on kaže da su do sada uhvatili 21 medvjeda, od kojih su 15 obilježeni ogrlicom.
"Posljednjeg medvjeda uhvatili smo 26. juna ove godine u Račanskoj šljivovici u NP Tara. Tu ima hranilište za medvjede, pa smo ga prihranili, uspavali i sproveli dalju proceduru. Izmjerili smo ga, uzeli neke uzorke, stavili ogrlicu, a sve to vrijeme je veterinar pratio stanje medvjeda. Kada smo završili, probudio se iz anastezije i on je zdrav otišao u šume Nacionalnog parka", kaže dr. Ćirović.
Nada se da će na njemu ostati ogrlica, jer ti veliki medvjedi imaju jak vrat, većeg promjera nego glava, pa je može i svuči preko glave. Medvjed je star više od 15 godina, a dobio je i ime - Miša.
U ovom momentu prati se kretanje tri medvjeda i dva se nalaze na Tari, a jedan na Jadovniku iznad Prijepolja. Od 2007. godine ovaj tim je uhvatio 20 medvjeda, a Miša je petnaesti obilježeni sa ogrlicom.
"Medvjed se kreće teritorijom od 90 km2 do 4.500 km2, što opet sve zavisi od starosti medvjeda, spola i sezone. Ženke su teritorijalnije u odnosu na mužjake, mladi mužjaci imaju veće teritorije, a stariji manje, a ima i drugih faktora koji utiču na kretanje medveda. Tara je prostorno relativno mala u odnosu na veličinu teritorije za potrebe jednog medveda", kaže dr. Ćirović.
Po njegovim riječima, od svih obilježenih medvjeda, samo dva nisu nikada otišla na teritorij Bosne. Inače, u istočnoj Bosni i u zapadnoj Srbiji je ista populacija, koja prelazi granicu.
"Imali smo označenog medvjeda, koji 80 odsto svog vremena provodi na teritoriji Bosne. Kada smo ga označili poslije tri mjeseca je prešao u Bosnu i više se nije vratio u Srbiju", kaže dr. Ćirović.
Medvjedi su njegovi mezimci i svaki uhvaćeni medvjed je za njega kao dijete. Svima zna imena. "Đura, Miloje, Milica, Flekica, Medena, Verbatica, Milka, Rača, Ogi, Vidoje, Dobrivoje, Dragče, Medena, Momo, Živka, Sonja, Andrej, Slobodanka, Miloš i Miša. To su mi kao djeca i onda morate da im znate sva imena", sa osmjehom kaže naš sugovornik.
Najmlađi medvjedi koje su uhvatili imali su po dvije godine. To su Milica i Vidoje. Mečke su imale i svoje prinove.
"Pratili smo mečke sa mečićima. Flekica se okotila u zimu i imala je dva mečeta, dok je Slobodanka imala jedno meče, kao i Medena. Pratili smo ih dok su imale potomstvo. To je ta reproduktivna grupa", dodao je Duško.
Precizno ne može reći koliko ima trenutno medvjeda u Srbiji. "U zapadnoj Srbiji procjenjujemo da ih ima stotinjak, a prema gruboj procjeni od 40 do 50 jedinki na Tari", dodao je dr. Ćirović.
Projekat praćenja i zaštite mrkih medvjeda od 2006. godine sprovodi Biološki fakultet iz Beograda u saradnji sa Nacionalnim parkom Tara, Prirodnjačkim muzejom iz Beograda i uz podršku nadležnih ministarstava. Trenutne aktivnosti se realiziraju u okviru regionalnog projekta "Zaštićena područja za prirodu i ljude" koji implementira Svjetski fond za prirodu - WWF koji finansira SIDA - švedska razvojna agencija.
Dvanaestogodišnje satelitsko praćenje medvjeda na Tari i kao i praćenje pomoću foto-zamki, dalo je stručnjacima Biološkog fakulteta i NP Tara dosta podataka za njihovu dalju zaštitu i oporavak ove populacije u Srbiji.
Tagovi
Autorica