Značaj minerala i vitamina u pravilnoj ishrani goveda

Minerali su elementi bez kojih se u organizmu životinja nezamislive mnoge fiziološke funkcije. Od njih zavise biohemijski procesi u organizmu, zatim kretanje tekućine u tkivima, koagulacija krvi, procesi probave. Savjetodavac za područje stočarstva Dragan Radosavljević naglašava da svaki poremećaj odnosa mineralnih tvari u organizmu dovodi do promjena zdravstvenog stanja. Pojedini minerali poput kalcijuma, fosfora, kalijuma, natrijuma i magnezijuma se nalaze u tijelu u većim količinama, a služe za formiranje čvrstine skeleta i drugih tkiva. Oni se još zovu i makroelementi.

Nedostatak minerala može uzrokovati bolesti životinja

Postoje i drugi neophodni minerali koji se nazivaju mikroelementima, kao što su: bakar, kobalt, jod, cink i drugi. Oni se nalaze u tkivima u vrlo malim količinama, ali svi oni imaju ozbiljnu ulogu u funkcionisanju čitavog organizma. U praksi je najčešće riječ o nedostatku jednog ili više potrebnih mineralnih sastojaka u hrani ili o nepovoljnom odnosu pojedinih minerala. Ti poremećaji se nepovoljno odražavaju na organizam životinje. Povećane potrebe za mineralnim tvarima pokazuju životinje sa većim proizvodnim sposobnostima i u procesu razvoja organizma. Bremenite životinje troše više minerala, kao i mlade životinje kojima trebaju veće količine minerala za izgradnju tkiva i skeleta.

Poremećaji odnosa fosfora i kalijuma mogu uzrokovati različite anomalije

Veće količine minerala troše se i kod povećane proizvodnje mlijeka, jaja, vune, u tovu... Naročito je potrebno osigurati dovoljne količine kalcijuma i fosfora koji moraju biti u određenom odnosu. Ali taj odnos je često poremećen pa dolazi do mnogih anomalija kao što su: rahitis i osteomalacija, žderanje raznih predmeta, lizanje zidova, pijenje tekućeg stajnjaka, nošenje jaja sa mekom ljuskom, kanibalizam i slično. Takođe, manjak kalijuma i natrijuma u organizmu dovodi do različitih anomalija, kao što su poremećaji u probavi, smanjenje produkcije mlijeka, gubljenje apetita, lizanje raznih predmeta, smetnje u funkciji mišića i tako dalje.

Nedostatak natrijum-hlorida jače izražen kod biljojeda

Veći značaj se pridaje natrijumu, posebno njegovoj vezi sa hlorom, odnosno natrijum-hloridu. Nedostatak natrijumhlorida izraženiji je kod biljojeda jer oni s hranom primaju manje količine tog minerala, zato se ovcama daje sol, najčešće u vidu kamena koji one slobodno ližu. Među mineralima nephodnim za životinjski organizam nalazi se i željezo. Posebno je veliki njegov značaj kod mladih životinja, naročito kod prasadi, a donekle i kod teladi i jagnjadi kod kojih se, kao posljedica nedostatka željeza, javlja anemija. Treba spomenuti i nedostatke bakra, kobalta i joda u hrani, a oni su vrlo važni u funcijama organizma jer njihov nedostatak dovodi do raznih poremećaja.

Povećanje produktivnosti uzrokuje poremećaje ishrane kod goveda

Organizam životinja se neprekidno troši. U njemu se odvijaju stalni procesi oksidacije. Da bi se ti procesi održali na nivou fizioloških potreba, organizmu je redovno potrebna hrana. Poremećaj u tom sastavu i odnosu dovodi i do poremećaja u funkcijama. Intenziviranjem stočarske proizvodnje i željom za što većom produktivnošću domaćih životinja, sve više dolaze do izražaja razne nepravilnosti u ishrani stoke. Načešće je slučaj da životinje hranom ne dobijaju u dovoljnim količinama samo neke sastojke, čiji nedostatak dovodi do oboljenja ili smanjenja produktivnosti. Takva nepotpuna ishrana se ne primjećuje odmah, već kroz određeno vrijeme dolazi do pojave i patoloških stanja. U praksi se najčešće sreću pojave nedovoljne ishrane u odnosu na sadržaj u hrani bjelančevina, minerala i vitamina.

Vitamini važni biokatalizatori životinjskog organizma

Iako sami ne ulaze u metabolizam životinjskog organizma, vitamini igraju izvanrednu ulogu u njegovoj regulaciji i predstavljaju važne
biokatalizatore. Nepovoljna vitaminska ishrana dovodi do najrazličitijih patoloških stanja kod raznih vrsta i kategorija domaćih životinja.
Tu se najčešće radi o vitaminima A, B, D, i C. Njihov nedostatak dovodi kod životinja do steriliteta, pobačaja, rađanja slabe i za život nesposobne mladunce, povećanog postotka oboljenja i uginjavanja podmlatka. Pravilno sastavljenim obrokom izbjegavaju se avitaminoze i posljedice koje one izazivaju na zdravlje i proizvodne sposobnosti životinja.