Svinje rokću uz muziku do "ručka", podnevnu dremku ništa ne ometa

U Ovčarevu, podno Vlašića nadomak Travnika, smjestila se istoimena svinjogojska farma. Domaći melos lokalne radio stanice, sudeći po roktanju unutar objekta, sviđa se i krmačama i prasićima, čak i onim što su sat prije naše posjete došli na svijet.

"Repertoar zavisi od Josipovog raspoloženja, ali je uvijek veselo", kroz šalu nam kaže vlasnik Darko Meljančić, a sve to osmjehom prati i njegov prijatelj Josip Valjan i dodaje kako "radio stalno svira, jer lakše se uz muziku radi, a svinje se ne bune".

I sami se uvjerismo. Nedugo nakon "ushićenja" zbog gostiju, povaljalo se sve i jedno grlo na podnevnu dremku, ne obazirući se više ni na nas ni na radio.

Od komšijskih svinja do F1 nazimica

Ova dva prijatelja, prije osam godina su otvorili farmu. Meljančić, koji inače boravi u Švicarskoj, kupio je od strica djedovinu i s Valjanom, iskusnim svinjogojcem, uplovio u biznis.

"Počeli smo 2015. s izgradnjom objekta, završili ga u roku od šest mjeseci i otvorili. Na početku je bilo 20-tak grla, bilo je prikupljanja po selima u okolici", prisjeća se Darko, dodavši kako se njihova poslovna priča ubrzo počela razvijati u profesionalnom smislu. Na otvaranje su, kaže nam, došli i predstavnici kompanije "Sano" i "doveli čak i jednog Nijemca, i oni su nam dali jako dobre ideje za daljnji posao".

Tako je započela saradnja, koja traje već osam godina i ne odstupaju od preporučene recepture, ali i kad god imaju problem znaju kome se obratiti i dobiti stručan savjet. Tako su došli i do partnera iz Bijeljine gdje su kupili prve kvalitetne F1 nazimice.

"Tu smo nabavili prvih 15 prvoklasnih nazimica, landras-jorkšir, od njih smo sebi ostavljali najbolje krmače za priplod, i povećavali polako kapacitet farme na trenutnih oko 70 grla. Remont vršimo redovno", ističe naš sagovornik.

Stižu danske krmače

Dodaje kako još uvijek nisu dostigli broj 32 praseta po krmači godišnje, ali rade na tome. Osim ishrane, kako navodi, jako je bitna dobra genetika. Uz stručnu pomoć partnera, već na jesen bi ovdje trebala stići grla danske genetike.

"Sve to radimo kako bi poboljšali i digli proizvodnju na viši nivo. Mnogo pazimo na recepture ishrane, a one zavise i od stanja krmače. Ove u suprasnom stanju jedu oko 2,5 kilograma hrane, a dojilje više od osam do 10 kilograma, neke čak i 12", priča Darko.

Kako nam je pojasnio savjetnik iz "Sano", Emir Mešanović, za izračun obroka se koriste najsavremeniji modeli, od odabira cjenovno optimalnih recepata, preko balansiranja obroka na nivou energije i proteina, zatim optimizovanje amino-kiselinskog sastava putem specijalizovanih kompjuterskih modela, do procjene probavljivosti obroka.

"Uspostavljenom ritmičkom proizvodnjom uz Sano koncept, kao što je primjer i na ovoj farmi, ostvaruju se bolji rezultati u svim proizvodnim fazama uz efektivniji rad, te obavljanje svih poslova u pravo vrijeme", navodi Mešanović. 

Opstati je teško, navodi Darko, ali se može živjeti i radnik zaposliti - uz dobre kalkulacije, klasu životinja, dobar menadžment i poticaje. Lani su kaže imali dobru podršku, pa se nadaju da će i ove godine uspjeti ostvariti poslovne planove, a namjera je da zaokruže proizvodnju, odnosno započnu proizvodnju suhomesnatih svinjskih proizvoda.

"Trenutno grla prodajemo stanovništvu koje uzima za držanje, a imamo partnere iz Bile koji imaju veliku klaonicu, onda lokalne pečenjare kupuju prasad. Sve što nam ostane, u januaru-februaru otkupi jedan partner iz Hercegovine, on drži više od 1.000 komada", navodi ovaj domaćin.

Kada je riječ o cijenama, dodaje kako one skaču uglavnom pred praznike, ali su usklađene s cijenama žitarica i premiksa.