Sve dok je mlijeko jeftinije od vode, nema rentabilne proizvodnje na farmi

Crveni alarm u sektoru mljekarstva u BiH odavno je već upaljen. Niti dozvole za izvoz mlijeka i mliječnih proizvoda u zemlje EU nije mnogo promijenio situaciju. Kada se pojavi i ukaže novo tržište sa preko 300 miliona potencijalnih konzumenata, a situacija u primarnoj proizvodnji ostaje ista, očit je znak da negdje postoji problem. Nažalost oni koji trpe poslijedice su farmeri, oni koji ulažu najviše truda, rada i novca.

Kupiti ili proizvesti kvalitetnu stočnu hranu, osigurati zdravstveno higijenske uvjete na farmi, tokom i poslije muže, plaćati doprinose i porez državi, regulisati veterinarske troškove, amortizaciju, plate, uloženi trud i rad i na kraju prodati litru mlijeka u prosjeku od oko 0,50 kf/lit nije niti motiv niti bilo kakva rentabilnost na farmi.

Proizvodnja se svodi na pokrivanje troškova

Nažalost, danas je farmer sretan ako uspijeva pokrivati troškove proizvodnje. Na dobit kao rezultat rada rijetko da se može računati bez subvencija i poticaja. Da ne može gore, teško je reći. U proteklom periodu skoro više od pola godine na račun farmera (proizvođača mlijeka) od strane budžetskih sredstava - poticaja nije uplaćena niti 1 KM.

Poticaj kasni: Poljoprivrednici najavili blokadu Federacije 10. juna

Ovako to izgleda iz ugla farmera: nakon zimskog perioda prošlogodišnje zalihe silaže su pri kraju, redovni veterinarski troškovi, država svaki mjesec traži "svoje", doprinosi, porezi, ide proljetna obrada zemljišta, sjetva najčešće kukuruza, troškovi nafte, amortizacija mehanizacije, popravke, trošak struje laktofriza, pa ako nešto ostane i isplata plate. Kako se u sve ovo uklopiti sa 0,50 kf otkupne cijene mlijeka!? Za rentabilnost proizvodnje, nedovoljno!

U tržišnim analizama i postoticima to izgleda otprilike ovako, sa minimalnim i neznatnim odstupanjima, ko, kako i koliko zarađuje od 1 litra mlijeka: primarnom proizvođaču ide 27,4%, otkupljivaču 50,8%, trgovcu 8%, a država uzima 13,8%. Država ne radi ništa, a zarađuje. Trgovac ne ulaže ni blizu trud i rad kao farmer, otkupljivač plaća samo transport i preradu, a farmer pokriva samo troškove rada trenutnim tržišnim cijenama. Tu je ključ problema. Problem nije proizvodnja, već manipulacija tržišnim cijenama i uvozom. Farmer nema zaštitu sa definisanom realnom minimalnom otkupnom cijenom, domaći proizvod nema prednost niti postoji redovna realna visina poticaja.

Rad i trud u disbalansu sa cijenom koštanja

Litar soka, kafe, ulja, čaja, piva ako uporedimo sa cijenom litre mlijeka na policama tržnih centara, jasno je da je mlijeko u prosjeku od 1,10-1,5 KM/lit na dnu sa prodajnom cijenom. Ako je zdravstveno i naučno dokazano da je mlijeko napotupnija nutritivna namirnica koja obiluje proteinima, mastima, vitaminima i mineralima nije logično da npr. litar vode bude skuplji od litre mlijeka.

Doći će do pada proizvodnje mlijeka zbog pada premije?

Nerijetki su slučajevi, a i vidljivo je da je obična voda skuplja od mlijeka, neuporedivo je porediti rad i trud koji se uloži u proizvodnju 1 litra mlijeka i vode. Vrtimo se na ugao gledanja iz perspektive farmera, skuplja voda od mlijeka, ima snažnu poruku, opisuje trenutno stanje mljekarstva i predstavlja apsolutno nikakv elan niti motiv za razvoj sektora mljekarstva. Rezultat tome su i najavljeni protesti poljoprivrednika u FBiH zakazani za 10. juni tekuće godine.