Sulejman Ibraimi jedini u selu čuva bivolice

Kada vremešni Sulejman Ibraimi iz sela Buštranje kod Preševa u susjednoj Srbiji rano izjutra potjera svoje stado bivolica na pašu iznad sela, obavezno zakrči put prolaznicima. Niko se, međutim, zbog toga ne naljuti. Naprotiv, ljudi oduševljeni prizorom sa uživanjem osmotre kretanje ovih neobičnih životinja koje onako crne kao gar, sa dugim debelim rogovima na sredini neodoljivo podsjećaju na svoje bliske rođake iz Azije, odakle i same potiču.

U koloni jedna iza druge one tromo nastavljaju put prema paši kidajući usput po neku vlas trave. Za njima sa štapom u ruci, zavezanim najlonom oko pasa i torbom na leđima punim hleba i vode ide i Sulejman.

On svom stadu ništa ne govori. Vodstvo je prepustio ogromnom bivolu. Bilo je godina kada ih Sulejman nije mogao tjerati na pašu zbog velikog posla na imanju. Zbog toga je svoje bivolice ujutro puštao iz štale da same odu na pašnjak. Majke koje su ostavile mladunce u štali vraćale su se same u podne da ih podoje. Ostale bivolice iz krda, bivol je vraćao kući tek predveče. Nikada mu se nije desilo da mu nestane neka bivolica iako su se ponekad znale dugo zadržati pored vode koju vole iznad svega. Kada zagnjure u nju, vide im se samo nozdrve i crne velike uši i tada praktično postaju nevidljive.

Bivolje mlijeko i maslo prodaju za lijek

Sulejman je čitav svoj život proveo čuvajući bivolice. Čuvali su ih i njegov otac, djed i pradjed. Njihove komšije su svoje bivolice odavno prodali i u staje uselili krave simentalske rase. Dobra većina je, međutim, u potpunosti ispraznila štale i počeli su se baviti unosnijim poslovima. Smisao za takav biznis Sulejman nije imao i zato je do današnjih dana sačuvao svoje stado bivolica. Kod njih su ljudi godinama dolazili po maslo i mlijeko koje su koristili kao lijek.

"Narod maslo koristi za lijek protiv reume i glavobolju, a mlijeko od bivolica za astmu i bronhitis. Dugo godina onima koji bi došli kod nas da kupe maslo i mlijeko za lijek nismo naplaćivali. Kada je, međutim, i u našoj porodici udarila kriza, jer mi živimo isključivo od poljoprivrede, morali smo počneti naplaćivati", kaže Sulejman.

Porodica Ibraimi jedina u selu čuva bivolice. Iako su slične govedima one se ne ubrajaju u njih. Bivolice su prema Sulejmanovima riječima zahvalne životinje za čuvanje i mogu biti veoma isplative ako čovijek zna iskoristiti od njih sve što one mogu dati. Fizički su veoma jake i rijetko kada poboljevaju. Ljudima su bile od velike koristi za vuču, ali i u žetvi kada su na gumnu vršili žito.

Meso bivolica kvalitetnije od goveđeg

Od bivoljeg mlijeka Sulejmanova supruga i snaja prave odličan sir. Najveća potražnja za njihovim sirom je u ljetnim mjesecima kada iz inostranstva dođu njihovi mještani.

"Oni ne pitaju za cijenu, samo traže da im isporučimo kvalitetan sir. Njima prodajemo i bivolje maslo po cijeni od 25 evra za kilogram. Naše žene su pravi majstori i u pravljenju kiselog mlijeka. Zbog visokog postotka masnoće ono je poslije kiseljenja toliko čvrsto da ga jedemo viljuškom, a ne kašikom," kaže Sulejman.

Meso bivolica je takođe veoma kvalitetno i zdravo. Ono spada u grupu crvenih mesa i kvalitetnije je od goveđeg. Mladunci bivolica za veoma kratko vrijeme dostignu težinu od 120 kilograma. Sa tako odgojenim mladuncem Ibraimovi na tržištu mogu ostvariti zaradu od 450 evra, a sa odraslom bivolicom i do 1.000 evra. Zbog ovakve zarade u njihovom gazdinstvu su do današnjih dana opstale bivolice. Oni ne planiraju povećati njihov broj u staji i pored toga što su njihovi proizvodi veoma traženi na tržištu. Sa pažnjom prate rad Ministarstva poljoprivrede i nadaju se subvencijama i za bivolice koje bi oni odmah upotrebili u izgradnju savremene staje.