Što je trihoficija goveda i kako se liječi?

Gljivična oboljenja kože su veoma česta kod ljudi i životinja. Uglavnom su takva oboljenja zoonoze, što znači da se mogu prenijeti i sa životinje na čovjeka. Jedno od takvih oboljenja je i trihoficija, koja može smanjiti kvalitetu mlijeka, mesa i kože te izaziva velike ekonomske štete. S druge strane, pošto se može prenijeti na ljude, ujedno je i velika opasnost po javno zdravlje.

Pojava trihoficije u svijetu

Posljednjih godina, u svijetu je primjećeno sve više slučajeva ovog oboljenja. Smatra se da je u prosjeku 30% ukupnog broja goveda u nekom trenutku bilo zaraženo ovom gljivicom, ali su varijacije velike ovisno o regiji. Najugroženiji su predjeli Južne Europe i Bliskog Istoka. Veliki broj zaraženih grla je prijavljen u Italiji, provinciji Umbrija, gdje postoje farme na kojima je 100% životinja zaraženo.

Najčešće se javlja kod goveda, iako mogu oboljeti i magarci, psi, koze, ovce i konji. Naročito je zastupljena u uvjetima konvencionalnog intenzivnog mliječnog govedarstva, gdje se uzgajaju visoko mliječne rase goveda, kakva je holštajn-frizijska rasa. Učestalost pojavljivanja ove bolesti je veća u poznu jesen i zimu, što je razumljivo ukoliko se uzmu u obzir uvjeti držanja životinja. Naime, zimi su životinje zatvorene u štalama, gdje su najčešće uvjeti smeštaja i higijene nezadovoljavajući. Također, zimi je i ishrana životinja neodgovarajuća i slabija, te i imunitet opada.

Uzročnik i ispoljavanje trihoficije

Najčešći uzročnik ove bolesti je gljivica Trichophyton verrucosom, koja ima sposobnost inficiranja i ljudi. Na tijelu oboljelih životinja javljaju se sivo-bijele promjene, i to lokalno, najčešće na vratu i glavi (čeona regija i oko očiju), ali se mogu javiti i na prednjim ekstremitetima i prsima. Ove promjene su veličine 10-50 mm, ovalnog oblika, blago ispupčene, sa krastama koje se teško odvajaju, i veoma često na mjestu ovih promjena dlaka je opala. Također, prisutno je konstantno perutanje kože na mjestu tih promjena. U prosjeku, broj promjena na jednoj životinji je između 10 i 30, ali može ići i do 50.

Kod ljudi se ove promjene ispoljavaju uglavnom na glavi, predjelu brade, ali nerjetko i na izloženim dijelovima tijela, kao što su nokti, šake i ruke. Simptomi su slični kao i kod oboljelih životinja, najčešće sa pečatima bez kose ukoliko je oboljenje na glavi, a na podlakticama se mogu javiti crvene promjene.

Kako dolazi do infekcije i prenošenja?

Najpodložnija ovom oboljenju su goveda, i to ženska grla, naročito junice i grla mlađa od 12 mjeseci, iako se često javlja i kod krava. Ovo se može objasniti nedovoljno razvijenim imunitetom kod mlađih grla.

Bolest se prenosi direktnim kontaktom između bolesnih i zdravih životinja, ali i indirektno, iz inficirane okoline, budući da spore mogu ostati vitalne i do četiri godine. Budući da je riječ o zoonozi, vrlo lako se može prenijeti na ljude. Najugroženiji su ljudi koji su u direktnom kontaktu sa oboljelim životinjama, kao što su muzači, veterinari, pomoćno osoblje u štali, ljudi koji rade u obradi kože i drugi.

Liječenje i prevencija

Izlaganje životinja suncu, dodavanje vitaminsko-mineralnih dodataka, smanjivanje stresogenih faktora, poboljšana ishrana i veći nivo higijene životinja i objekata, mogu dovesti do spontanog oporavka životinja. Ipak, ovo se ne događa tako često, te bi životinje trebalo što prije liječiti, jer su vrlo zarazne pa mogu inficirati druge životinje u stadu, ili radnike.

Prije terapije kraste bi trebalo pažljivo očistiti četkom ili nekom mekanom pamučnom krpom, nakon čega se taj alat dezinficira hipokloritnom kiselinom ili se spali. Terapija se prilično razlikuje među državama, jer nije svagdje isto regulirana upotreba određenih aktivnih spojeva iz preparata. Tako su u svijetu u upotrebi kupke ili sprejevi sa 4%-tnom otopinom kalcij-sulfata, zatim 0,5% natrij-hipoklorita ili 1%-tnom otopinom povidon joda. Pojedinačne promjene se mogu tretirati losionima i mastima na bazi mikonozola ili klotrimazola.

I u ovom slučaju vrijedi narodna izreka "bolje sprečiti nego liječiti". Posebnu pažnju na higijenu objekata i životinja treba obratiti na kraju sezone vegetacije, kada su životinje zbijene u relativno malom prostoru. Veoma je važno da životinje uvijek imaju čistu i suhu prostirku, da se objekti redovno izđubravaju, da su životinje čiste, da postoji konstantan dotok svježeg zraka. Također, u zimskom periodu mora se obratiti pažnja na optimalno balansiranje obroka uz dodavanje vitamina i minerala, kako bi se životinjama osigurale sve potrebe. Treba se truditi što je više moguće da se smanji stres kod životinja, a na prvu sumnju da je neka životinja oboljela treba je izdvojiti u karantenu, dezinficirati sav pribor i dio objekta sa kojim je bila u kontaktu i što prije krenuti sa terapijom.