Savjeti stručnjaka: Majstori proizvode prasad, a šegrti tove svinje!

Iskusni stočari u ovom poslu imaju običaj da savetuju potencijalne odgajivače ovim riječima: "Majstori proizvode prasad, a šegrti i svi ostali tove svinje"!

Kada stočar-početnik planira da se bavi svinjarstvom, mora prvo da se odluči da li će samo da nabavlja (kupuje) prasad od manjih odgajivača i da ih hrani (tovi) do određene težine za klanje ili će da uzgaja i krmače za priplod i da svoju prasad stavi u tov. Ako se opredjeli za drugu, mnogo težu proizvodnu varijantu, dr Milan Tošić, penzionisani profesor Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu, savjetuje da se ne naprave početničke greške.

Proizvodnja prasadi je, dakle - uzgoj krmača. Ovdje se nerastovi kao "partneri" i ne spominju. Jer, samo jedan nerast je dovoljan za neki manji "čopor" krmača, a sa vještačkim osjemenjevanjem čak i za jednu manju farmu!

Krmače sa rasnom genetikom

Krmače kao priplodna grla su osnova svinjogojstva i one moraju imati dobru rasnu genetiku. One donose na svijet prasad, većim brojem - za tov. Time se dobija svinjsko meso kao najvažnija vrsta mesa u svijetu! Manji broj (prije svega ženske) prasadi se usmjerava u priplod kao zamjena za majke-krmače. Krmače oprase u prosjeku 10-12 prasadi svakih pet mjeseci, a reprodukcioni ciklus traje tri-četiri, pa i više godina. Na taj način jedna krmača ispuni "životnu normu" od najmanje 70, ali i do 100 prasadi, koja su "osposobljena" za odgoj i dalje za tov.

Tri proizvodna dijela farme

Pri uzgoju krmača, farmski objekti treba da imaju tri organizaciona dijela sa odgovarajućom opremom. Prvi ili početni dio proizvodnog kruga je bukarište. U ovom dijelu farme se krmače drže sa nerastovima.

"U posljednje vrijeme veprovi uglavnom služe samo da otkriju koja je nazimica ili krmača spremna za parenje, odnosno za osjemenjavanje, jer je na savremenijim farmama osjemenjavanje uglavnom vještačko. Krmače su pojedinačno smještene u boksevima i u njima ostaju oko mjesec dana poslije osjemenjavanja, kako je to propisano pravilima Evropske unije", ističe dr Tošić.

Prasilište sa boksevima

Poslije toga se prevode u dio farme zvani - čekalište. Po novim propisima krmače najduže borave slobodno u manjim ujednačenim grupama. Cijela grupa se hrani istovremeno. Svaka krmača ima svoju "pregradu", tako da svaka od njih u miru pojede svoj obrok.

Treći i svakako najosjetljiviji dio farme je - prasilište. Krmače se obavezno prase u boksevima za prašenje. Klasičan boks omogućava da prasad lako i sigurno sisa, bez opasnosti da ih krmača (majka) majka povrijedi ili čak - zgnječi!

Krmače moraju da budu zadovoljne

Da bi krmače odnjegovale što brojniji i zdrav podmladak - ambijent na farmi mora da bude po svim pravilima nauke i struke. Najkraće rečeno to bi bilo: u svakom trenutku svaka krmača treba da se osjeća - zadovoljno!

"Pored redovne i pravilne ishrane najveći uticaj na zadovoljno osjećanje krmača ima smještajni prostor. On mora da bude ne samo čist, već da klima u njemu bude zadovoljavajuća. To se manje odnosi na temperaturu vazduha. Krmačama manje smetaju nešto niže temperature, ma da im je prijatno kada su u toku zimskih noći "pokrivene" - da im bude toplije. Više im smetaju visoke temperature preko ljeta", naglašava prof. Tošić.

Mnogo veći uticaj na zadovoljno ponašanje krmača, kako kaže naš sagovornik, ima čistoća vazduha. Krmače troše mnogo vazduha, ali ga istovremeno i jače zagađuju. Iz tog razloga dobra razmjena vazduha (ventilacija) ima veliki doprinos oko ukupne udobnosti pri uzgoju krmača.