Razlike u proizvodnji mlade i zrelije junetine

Intenzivni tov junadi, bilo koja vrsta tova, je rentabilna proizvodnja samo ako je prodajna cijena utovljene junadi veća od uloženih sredstava i truda. Stoga je vrlo važno odabrati način tehnologije tova jer to u konačnici znači i mogući plasman na tržište. Danas se u svijetu ali i kod nas najčešće proizvodi tzv. meso mlade i zrelije junetine.

Razlike su očite u tehnologiji uzgoja, ishrane, dužine tova i u konačnici postizanju konačnih utovljenih težina kao i cijene mesa na tržištu. Obje vrste tova imaju svoje prednosti, u tov se uvodi mlada junad i imaju intenzivniji porast, veća konzumacija hrane po jedinici tjelesne mase, te manji utrošak hrane za prirast u odnosu na tov starijih goveda. Tov mlade junadi poznatiji kao proizvodnja "baby-beef" mesa i proizvodnja "zrelije junetine", junad utovljena do 18-22 mjeseca.

Mlada junetina "baby-beef"

U tov ulaze odbijena telad od mlijeka sa 110-130 kg dobrog zdravstvenog stanja kada su u mogućnosti da samostalno preživaju hranu. Posebna pažnja se mora posvetiti tzv. "prelasku" sa kabaste hrane na koncentratne smjese, a u prvim danima je to oko 3kg smjese podijeljene u nekoliko obroka dnevno. Postepeno se povećava koncentrat do 8 kg dnevno uz ograničenu kabastu hranu, a sijeno je najbolje ostaviti da junad konzumiraju po volji.

Prva faza tova karakteriše proces prilagodbe ishrane, dok se kod druga faze oko 2-3 mjeseca prije klanja pojačava obrok sa energetskim krmivima kako bi se postigao željeni trup i masa. Obično se ova junad tove do 12 mjeseci starosti kada postignu težinu oko 350-450 kg, dok se kod velikog broja farmera ovaj tov i produžuje i do 15 mjeseci sa nešto većim težinama. Mlada junetina je izuzetno cijenjeno meso i na tržištu postiže mnogo veće prodajne cijene.

Proizvodnja "zrelije" junetine

Proizvodnja zrelije junetine podrazumijeva tov junadi sa većom završnom konačnom težinom od oko 550-650 kg, gdje tov traje 18-22 mjeseca. Ovakav oblik uzgoja predstavlja i najveći dio ukupne proizvodnje goveđeg mesa kod nas. Jedna od osnovnih razlika u odnosu na tehnologiju baby - beef tova su veće uzdržne potrebe za energijom i veće odlaganje masti tokom prirasta.

Karakteristike tehnologije tova su podijeljene u nekoliko faza: uzgojna faza, period odbijanja teladi, predtov faza kada se potencira stvaranje mišića - mesa od 130 kg do 300 kg u zavisnosti od ishrane i završna faza tova - finiširanje do završne željene mase. Također vrlo česta pojava je tzv. „jeftinija varijanta tova“ smanjene količine skupe koncentratne hrane uz veće količine kabastih krmiva - zelene mase i suhe stočne kabaste krme. Ovakva tehnologija uzgoja produžuje tov uz prirast oko 1.000 grama i spada u grupu poluintenzivnog tova.

Šansa za izvoz

Proizvodnja crvenog mesa, kao i bilo koja druga proizvodnja je opravdana ako na kraju ima plasman na tržište uz odgovarajuće prodajne cijene. Za sada konkretno u BiH sva proizvodnja je usmjerena na izvoz prema Turskoj jer za EU BiH još nema dozvolu. Još je mnogo posla kako bi se ova proizvodnja podigla na željeni nivo prije svega potrebno je obezbijediti infrastrukturu, broj farmi koje će odgovoriti potrebama velikih tržišta.

Tov junadi do krajnjih težina oko 650 kg je najzastupljeniji, a proizvodnja baby-beefa je trenutno zanemariva, što pruža šansu farmerima da iskoriste prednosti ove vrste tova u pogledu veće potražnje na tržištu i većih prodajnih cijena.

Foto: Bigstockphoto/NejroN Photo