Raste izvoz kanadske junetine na tržište Evropske unije

"Možda nemamo izvozne kapacitete kao neke druge zemlje, ali zato imamo visoku kvalitetu", rekao je Graeme Finn, predstavnik kanadskih stočara prilikom naše posjete Alberti, govoreći o potencijalima tova junadi.

A koliko je ovaj segment agrara njima bitan, govori podatak da svaki Kanađanin na godinu u prosjeku pojede 17,5 kila junetine.

Više od 60 hiljada tamošnjih farmera prošle je godine domaćem i ino tržištu isporučilo 12.6 miliona tovljenika. Dio njih je završio i na našim tanjirima u sklopu trgovinskih ugovora između EU i ove zemlje sjevera američkog kontinenta. 

Kanadskim stadima dominira evropska genetika (pretežno britanska), a naš sagovornik naglašava da je ključ njihovog posla u profitabilnosti. Obišli smo farme u pokrajini Alberta, nedaleko Calgaryija poznatog po domaćinstvu Zimskih olimpijskih igara 1988. godine.

Poticaji ubijaju inovaciju

Vozeći se prostranstvima ove visoravni prolazimo uz brojna imanja. Pašnjaci i oranice su veliki, sve se koristi za proizvodnju hrane, tek se pokoje drvo nađe u ovoj nepreglednoj preriji.

"Nekada se govorilo da ovdje neće ništa uspijevati, a danas su naše table pod žitaricama i uljaricama", priča Finn dok gledamo polja pšenice, ječma, canole, kukuruza, stočnog graška.

Vic koji to nije: Znate li koja je razlika između Evropljanina i Kanađanina?

Dok Evropa smanjuje proizvodnju, neke druge zemlje povećavaju. Oni nemaju poticaje, ali niti toliku regulaciju kao EU. "Poticaji su Evropi ubili inovaciju", smatra naš sagovornik i dodaje da on izvozi 60% proizvodnje. Došao je u Kanadu iz Australije prije 30 godina, jer je zemljište tada bilo jeftino, priča nam. 

"Krivca vidimo u trgovcima koji oglašavaju najjeftinije meso, a ne najodrživije. To kreira prevelik pritisak na proizvođača", komentira ovaj stočar situaciju na tržištu.

Stoku prodaje na tamošnjoj robnoj berzi. Ističe da ne koriste antibiotike niti hormone kako bi zadovoljili standarde izvoza u EU. Proizvodi su u sistemu sljedivosti i certificiranja, što je pitanje izbora, ovisno kojem tržištu namijenjuju svoj proizvod.

Golemi planinski masiv Stjenjak (engl. Rocky Mountains) diktira klimu ove visoravni, a ova se lokacija pokazala iznimno dobrom za držanje goveda. Lokalna ekonomija uživa podatak da je Alberta bogata naftom i zemnim plinom.

'No till' metodom čuvaju vlagu u tlu

Jim Bauer je naslijedio imanje od punca, oca svoje supruge Barb. 

Njihova je farma 'Anchor JB Ranch' osnovana davne 1878. Danas izvoze u SAD i Veliku Britaniju i kontinuirano razvijaju posao. Imaju 445 hektara vlastite zemlje, a obrađuju još 243 hektara u najmu.

"Glavni je zadatak osigurati da je stoka što duže na ispaši. Čim nisu na travnjacima, trošak proizvodnje se uduplava", govori Jim okupljnim novinarima.

Padavine su u ovom kraju izrazito neredovne i nedostatne, što definira sezonu ispaše. Snijeg je glavni izvor vlažnosti ove visoravni, na 900 - 1.000 metara nadmorske visine. Stoga površine za stočnu hranu siju 'no till' metodom u jednom prolazu, kako bi sačuvali vlagu. 

"Brinuli smo o okolišu i prije nego se to tražilo i postalo popularno", komentira Jim dodavši kako je ispaša ove godine krenula koncem aprila. 

Canola nije isto što i uljana repica?

Trenutno broje 140 goveda u sistemu krava tele, dok su nekad držali i dvostruko više. Kaže, danas im više ne treba.

Ni njima nije lako naći radnike

Mick Taylor, još jedan doseljenik iz Australije voditelj je porodične farme Cattleland Feedyards Ltd već 14 godina. Oni obrađuju nešto više od 8.000 hektara, navodnjavaju glavninu usjeva, a u poslovanje farme su integrirali i istraživački centar.

Dio stoke certificiraju za plasman u EU dok je ostatak u konvencionalnom uzgoju za ovdašnje tržište, gdje je fokus na najnižoj cijeni.

"Svoja goveda tretiramo iznimno i stvaramo vrhunski proizvod. Na koncu, ona nam neće dati rezultat ako ih ne tretiramo dobro", rekao Mick je i dodao da ova grla dobiju tri obroka dnevno.

Na farmi broje oko 40 zaposlenih - ima tu kauboja, veterinara, stručnjaka za hranidbu, nabraja Australac i konstatira da niti njima ovdje danas nije lako naći radnike.

Grla za tov kupuju putem interneta. Vodi se briga o svakom detalju, o 12.000 tovljenika koliko ih je trenutno na ovoj farmi.

Dio njihove proizvodnje namjenjene za EU tržište se zakolje i obradi u Kanadi, potom provjerava i certifikacira te avionski u paketima transferira kupcima u Italiju.

Ko su pouzdani partneri u izvozu?

Svi ovi proizvođači okupljeni su oko krovnog udruženja - Alberta Beef Producers, osnovanog 1969. godine, kaže nam Karin Schmid, voditeljica proizvođača i razvoja. Članstvo u udruženju plaćaju 4,5 kanadskih dolara za svako prodano grlo. Danas okupljaju 18.000 tovljača, a njihov je zadatak da lobiraju, sarađuju s vladom, potrošačima, komuniciraju teme od interesa članova, provode istraživanja.

Tu je i krovna organizacija Canada Beef koju vodi Ron Glaser. Oni pak zastupaju interese nacionalne proizvodne junetine, brinu o marketingu - promociji i izvozu. A on je prošle godine bio na nivou 4.68 milijardi dolara ukupne vrijednosti.

I Ryder Lee, direktor udruženja CCA (Canadian Cattle Association) dolazi iz stočarske porodice. Otkriva da drže 80% domaćeg tržišta, među 10 najvećih su proizvođača u svijetu, a dijelom su i TOP10 izvoznika. "Danas moramo braniti ovo što radimo. Prednosti su jasne i brojne", naglašava rekavši da su im najveći konkurenti američki uzgajivači.

"Goveda nas hrane, donose vrijednost zajednici, obogaćuju tlo, ali i spašavaju od požara u ljetnim mjesecima", rekao je prvi čovjek CCA. "Rastom standarda raste i potražnja za proteinima. A mi imamo šampiona za tu utrku", naglasio je Lee i dodao kako im je važno imati pouzdane partnere, a pokazalo se da Kina i Rusija to nisu, kaže.

U prva četiri mjeseca ove godine Kanada je u EU izvela 73% junetine više u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Time su na putu da postavljanja novog rekorda.

Naime, evropsko je tržište vrlo lukrativno za kanadske farmere iz razloga što ostvare iznimno visoke cijene. Naime, podaci pokazuju da su pošiljke za Nizozemsku dostigle prosječne cijene od $19.63 dolara za kilogram, dok su istovremeno plasirane u Japan imale prosjek od $10.35 kanadskih dolara.