Preventivom protiv šepavosti ovaca

Šepavost ovaca je oboljenje koje se najčešće javlja kao posljedica loših uslova držanja, nemarnosti i zapostavljanja ranih znakova problema sa papcima. Kako objašnjava diplomirani inženjer poljoprivrede Svetislav Marković, papci su podložni povređivanju, koje dovodi do infekcije mekog tkiva papaka i pojave šepavosti. Prema njegovim riječima uzročnici ove bolesti su mikroorganizmi nastanjeni u sredini bez kisika (mokra prostirka), a glavni prouzrokovač je bakterija Fuso-bacterium necrophorum.

Ne zanemarivati rane znake šepavosti

Šepavost se kod ovaca razvija za 10-14 dana. Marković napominje da su rani simptomi te bolesti pojava crvenila kože u međupapčanom dijelu, blaga natečenost i skoro primjetno hramanje. On dodaje da ukoliko se ne primjeti na vrijeme dolazi do nekroze tkiva, odvajanja rožine od tkiva, nekroze i pojave neprijatnog mirisa. U tom slučaju životinja počinje jako šepati, a u slučaju da se bolest proširi na ostale noge, ovca pase klečeći na prednjim nogama, zatim ležeći, sve manje pase, slabi, mršavi i ako bolest uznapreduje, proširi se na kosti, izazove upale, kasnije sepsu i neminovnu smrt.

Šta činiti da ne dođemo u ovu situaciju?

Da bi seovčari mogli boriti protiv te bolesti, veoma česte u našim krajevima, kako naglašava Marković, mora se utvrdito koji su uslovi i pojave potrebni da bi se ona pojavila. Potom treba preduzeti sljedeće mjere u cilju njenog suzbijanja:

1. obratiti pažnju pri kupovini ovaca, jer je kupovina jedan od najčešćih načina kojima se ta bolest prenosi. Pri kupovini treba obavezno pregledati papke. Zdrav papak mora biti neoštećen, bez lezija, otvora, neprijatnih mirisa, sjajan, dobro srastao sa mekim tkivom;
2. Higijena objekta - Tor ili štala moraju biti na ocijeđenom mmestu sa redovnom zamjenom prostirke i održavanjem sredine suhom. Vlažna sredina je idealno mjesto za razvoj šepavosti, što se najbolje vidi u godini kada imamo mnogo padavina. Tada je intenzitet pojave tog oboljenja najjači;
3. Razdvojenost zdravih i oboljelih jedinki je obavezan vid preventivnog djelovanja. Ako u stadu imamo neke oboljele jedinke ili samo sumnjamo na mogućnost bolesti, takva grla treba odvojiti u karantenu i liječiti, dok se ostale jedinke prate i po mogućnosti premještaju i puštaju na druge pašnjake, a zajednički koridori se redovno tretiraju rastvorom nekog dezinficijesa.
4. Povremeno protjerivanje ovaca kroz kanal u kome smo rastopili 10%-ni bakarsulfat (plavi kamen) daje dobre rezultate u uslovima kada u blizini ima još stada ovaca i sumnjamo na mogućnost infekcije;
5. Vakcinacije - U proteklih nekoliko godina na tržištu su se pojavile i vakcine (Poliovin i Quentodiz), koje doprinose sprječavanju nastanka šepavosti. Taj vid zašite svakako ne treba zamijeniti sve mjere prevencije, jer i pored imunizacije nerijetko dolazi do proboja i nastanka bolesti.