Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Bolesti živine
  • 28.10.2019. 08:00

Preventivne mjere u suzbijanju kokcidioze živine nemaju alternativu

Praktične metode liječenja ne mogu da spriječe ovu infekciju. Živina koja se stalno drži na žičanim podovima, kako bi se odvojila od izmeta i izlučevina, ima manje infekcija pa se kokcidioza u takvim uslovima zapazi rijetko. Ostale metode kontrole su vakcinacija i prevencija antikokcidijalnim lijekovima.

Foto: Depositphotos/roibu
  • 482
  • 13
  • 0

Kokcidioza je parazitsko oboljenje od velikog ekonomskog značaja u živinarskoj proizvodnji, prouzrokovano protozoama iz familije Eimeriidae, roda Eimeria, nešto rijeđe i drugih rodova. Kod živine, većina vrsta pripada rodu Eimeria i najčešće pogađa različite dijelove crrijeva. Kao i mnoge parazitske bolesti, ovo je oboljenje mlađih kategorija, prije svega pilića, ćurića, gušćića i pačića.

Oboljenje može da pogodi bilo koju vrstu živine, u bilo kom objektu. Može da se javi kao blaga, što je posljedica unosa manjeg broja oocista (larvi) pa proći neopaženo ili može biti ozbiljna što je rezultat ingestije (unosa hranom) miliona oocista.

Sve o kokcidiozi, od simptoma, metoda liječenja pa do ekonomskih gubitaka u proizvodnji, za Agroklub govorila je docent doktor Bojana Vidović, sa Departmana za veterinarsku medicinu, Poljoprivrednog fakulteta, u Novom Sadu.

Koji su optimalni uslovi za živinu

Pod optimalnim uslovima podrazumijeva se podešavanje ventilacije radi održavanja niske vlažnosti prostirke, podešavanje visine linija napajanja radi sprečavanja prosipanja vode, ali i optimalna gustina naseljenosti i sprečavanje prenaseljenosti objekata. "Takođe, bitna stavka uz prethodno pravilno odrađene biosigurnosne mjere i obezbjeđivanje optimalnih uslova sredine, izbor je odgovarajućeg kokcidiostatika u hrani kao i njihova pravilna primjena. Kod roditeljskih jata ili jata koka nosilja, izbor odgovarajuće vakcine kao i pravilan način vakcinacije, vodi ka uspješnom sprječavanju pojave bolesti, ali i velikih ekonomskih gubitaka", zaključuje Vidović.

Nakostriješeno perje i slaba želja za hranom - najčešći simptomi

Uginuća se javljaju četiri do sedam dana nakon infekcije i mortalitet može da dostigne 30%. Kada se radi o cekalnoj kokcidiozi, tu se razlikuju tri toka bolesti:

  • akutni koji je najčešći;
  • perakutni;
  • hronični tok.

Prema njenim riječima, pored nakostriješenosti perja i slabije želje za vodom i hranom, u daljem toku bolesti, četiri do pet dana nakon infekcije, javlja se prvo vodnjikav, a potom sluzav i krvav proliv. Najveća smrtnost javlja se pet do sedam dana poslije infekcije i može iznositi 20 - 70%. Eimeria tenella karakteriše se promjenama na cekumima u vidu nakupljanja krvi u njima i pojavom krvavog proliva,

Kada infekcija nastupi kasnije, gubici su veći

Najveće ekonomske štete nastaju uslijed uginuća, potom loše konverzije hrane, zaostajanja u rastu kao i lošijeg kvaliteta mesa. Ozbiljnost nastalih šteta uzrokovanih pojavom kokcidioze, kako kaže, zavisi i od uzrasta u kom se pojavi infekcija. Kada nastupi u uzrastu do tri sedmice života, nakon uspješnog liječenja, pilići se brzo oporave i do kraja tova postignu dobru tjelesnu masu, ali su ekonomski efekti takvog tova (povećana konverzija i smanjen prirast) i dalje značajni.

Međutim, ukoliko infekcija nastupi kasnije, nakon tri sedmice života, javlja se značajno zaostajanje u porastu i posljedično veliki gubici u tovu i takve jedinke nikada ne dostignu dobru tjelesnu masu. Ekonomske štete se ogledaju i u padu nosivosti koja može biti blaga u slučaju infekcije sa manje patogenim vrstama pa do čak 80% u slučaju infekcije sa npr. Eimeria necatrix, Eimeria acervulina, Eimeria tenella i sl.

Najveće probleme pravi kada se javi u tankom crijevu

U zavisnosti od vrste prouzrokovača i lokalizacije procesa, kod pilića se razlikuju dvije vrste oboljenja: intestinalna odnosno crijevna kokcidioza i cekalna kokcidioza. Kada je u pitanju crijevna, najveće probleme pravi Eimeria necatrix kao jedna od najštetnijih. Ona pravi promjene u prednjem i srednjem dijelu tankog crijeva.

"Kod ove vrste kokcidioze, pored opštih simptoma bolesti javlja se i intenzivan vodenast izmet sa primjesama krvi i sluzi, koji kako bolest odmiče, može dobiti mrko - crvenu boju. Pored Eimeria necatrix, tu je i Eimeria acervulina koja promjene pokazuje u gornjim dijelovima tankog crijeva i koja se takođe manifestuje pojavom proliva koji je bjeličasto - žut i vodenast", objašnjava Vidović. Eimeria brunetti, kao još jedna u nizu crijevnih kokcidioza, promjene pokazuje u donjim dijelovima tankog crijeva, rektumu, cekumima (slijepo crijevo) i kloaki. Pored opštih simptoma, karakteriše se pojavom krvavog izmeta koji može biti boje hrđe.

Dovoljan je mali broj larvi da dođe do infekcije

Najčešći i najznačajniji oblik kokcidioze kod pilića je cekalna kokcidioza i tu je kao glavni predstavnik Eimeria tenella.

"Kokcidije se gotovo svuda nalaze u svim uzgojnim objektima živine, međutim klinički bolest javlja se tek nakon što su osetljive jedinke unele relativno veliki broj zaraženih oocista, putem kontaminirane hrane ili vode. Klinički oboljele, kao i preboljele jedinke, izlučuju oociste izmetom i na taj način zagađuju hranu, vodu, prašinu i zemljište", navodi ona. Oociste se takođe mogu prenijeti mehanički, putem kontaminirane opreme, odjećom, insektima i drugim životinjama. Dovoljno je sasvim mali broj da se započne ciklus razmnožavanja kokcidija nakon čega se vrlo brzo od jedne unijete oociste u organizmu živine, stvori oko 100.000 novih.

Šta uraditi kada se zaraza javi

Praktične metode liječenja ne mogu da spriječe ovu infekciju. Živina koja se stalno drži na žičanim podovima, kako bi se odvojila od izmeta i izlučevina, ima manje infekcija pa se kokcidioza u takvim uslovima zapazi rijetko. Ostale metode kontrole bolesti su vakcinacija i prevencija antikokcidijalnim lijekovima.

Komercijalne vakcine sastoje se od živih, sporulisanih oocista različitih kokcidijalnih vrsta. One se primjenjuju u malim dozama. Najčešće se njima tretiraju jednodnevni pilići. Različita antikokcidijalna sredstva dostupna su na našem tržištu. Dodaju se u hranu u cilju sprječavanja bolesti kao i ekonomskih gubitaka koji su često povezani sa subakutnom infekcijom.

Prema njenim preporukama, poželjna je njihova profilaktička (preventivna) upotreba jer većina oštećenja nastaje i prije ispoljavanja kliničkih simptoma i zato što lijekovi ne mogu u potpunosti da zaustave epidemiju nakon njenog izbijanja. Antikokcidijalni lijekovi takođe mogu da se daju i putem vode za piće. Antibiotici i povećana količina vitamina A i K, dodatih u hranu, ponekad se koriste za poboljšanje brzine oporavka i sprječavanje pojave sekundarnih ili posljedičnih infekcija.

Šta poljoprivrednici mogu da učine?

Preporuke bi prije svega bile u pravcu poštovanja osnovnih biosigurnosnih mjera, kako kaže, kao što su presvlačenje zaposlenih na farmi (sprečavanje ulaska bez promjene odjeće i obuće), kao i osnovnih biosanitarnih mjera u smislu detaljnog pranja, čišćenja i dezinfekcije objekta. Obezbjeđivanjem optimalnih uslova sredine sprječava se prenošenje ili klinička pojava bolesti.

Razvoju bolesti doprinose loši higijenski uslovi, prenaseljenost jedinki u objektima gde se drži živina, vremenski dugi i naporni transporti, loši vremenski uslovi, loša ishrana, promjena načina gajenja.


Tagovi

Kokcidioza pilića Crevna kokcidioza Bojana Vidović Uginuće pilića Klinički simptomi


Autor

Ivana Živanić

Više [+]

Ivana Živanić, dipl.ing- master poljoprivrede, rado istražuje aktuelnosti u poljoprivredi. Pristalica zdrave i bezbjedne hrane.