Napuštena imanja i ljubav - ključ za razvoj ovčarstva

Dejan Modić, dvadesetpetogodišnji agronom i njegova tri godine mlađa supruga Rada, inače tehničarka veterine, većinu vremena tokom dana provode pored vlastitog stada ovaca. Dejan i Rada su najpoznatiji stočari u prnjavorskom selu Čorle, a zbog ljubavi prema selu i stočarstvu mještani ovog prelijepog sela na obroncima Motajice ponosni su na njih.

"Stočarstvo sam zavolio u djetinjstvu kada sam od bake na poklon dobio jagnje. Poslije se taj broj uvećavao do dvadesetak ovaca. Tada sam odlučio da se počnem ozbiljnije baviti ovčarstvom, posebno nakon ženidbe, prije godinu i po" , kaže Dejan.

Ovaj mladi agronom stočarskog smjera smatra da su selo i vlastita proizvodnja pravo mjesto za dokazivanje i napredovanje u struci.

"Svjesni smo da je teško obezbijediti posao, nismo željeli u grad u podstanare i u neizvjesnost. Shvatili smo da sami možemo nešto raditi, a da od svoga rada možemo pristojno živjeti", samouvjereno svoju odluku prezentuje Dejan.

Rada, inače rodom iz srbačkog sela Sitneši, sela sa druge strane Motajice, takođe ima pune ruke posla. Svakodnevno primjenjuje znanje stečeno iz školovanja za veterinarsku tehničarku, a uz sve to za selo je vezuje i snažna ljubav prema Dejanu.

Šareni konj je Radin i Dejanov ljubimac

"Često smo zajedno kod ovaca, lijepo nam je, ali uglavnom se smjenjujemo kod stada. Ovce nisu jedine o kojima brinemo brigu. Imamo i magarca, ždrijebe, psa ovčara i živinu. Potpuno smo posvećeni selu, poljoprivredi i stočarstvu, dobro živimo, iako smo početnici i vjerujemo da će pravi rezultati našeg rada tek uslijediti", kaže Rada.

Napuštena imanja i neobrađeno zemljište idealno za ovčarstvo i kozarstvo

Modići uzgajaju vlašićku pramenku, ovcu otpornu na klimatske uslove u Bosni i Hercegovini. Jagnjad prodaju uglavnom u proljeće, kada su cijene najbolje. Nemaju dovoljno svog zemljišta pa ovce puštaju na ispašu na napuštena imanja, kojih je sve više u cijeloj sjevernoj Bosni.

"Zahvaljujući našem stadu nekoliko napuštenih imanja ipak nije zaraslo u korov i šipražje. Tu je dvostruka korist, prehranjujemo stado i uzgajamo stoku", kaže Dejan Modić.

Njihov primjer zaživio je i u Lijevče polju, Potkozarju i Knešpolju, gdje je takođe veći broj zaključanih kuća. Vlasnici kuća i imanja su ili okončali život ili odselili širom svijeta.

Darko Lukač, predsjednik Udruženja uzgajivača ovaca i koza 'Kozara' ističe da se na području Gradiške, Kozarske Dubice i Prijedora, gdje djeluje udruženje, uzgajaju uglavnom autohtone pasmine ovaca i koza. To je potvrđeno i na nedavnom sajmu koza i ovaca u Knežici.

"Ovčarstvo je perspektivna grana stočarstva, posjedujemo solidne uslove i dovoljno zemljišta. Želimo proširiti tržište mesa, mlijeka, vune i drugih proizvoda, formirati veća stada i ovčarstvo i kozarsatvo učini intenzivnim", naglašava Lukač uvjeren da će ova djelatnost u Potkozarju dobiti značajniju ulogu i mjesto.

U Udruženju 'Kozara' kažu da je njihov primarni cilj poboljšanje rasnog sastava ovaca i koza te obezbjeđenje adekvatnijeg plasmana. Mirko Trubarac iz Mlječanice smatra da se ovčarstvo i kozarstvo razvijaju spontano, te da im na ruku idu napuštene njive i imanja.

"Trava, korov i šuma osvajaju mnoga kućišta na kojima niko ne živi, a sve više ima zapuštenih parcela. Zato narod zameće ovce i koze da to očiste i da istovremeno stekne materijalnu korist", kaže Trubarac koji se nakon penzionisanja, kao i većina izlagača na sajmu u Knežici, opredijelio za ovčarstvo.

Ovčarstvo idealno i za penzionere

Penzioneri Rajko Runić i njegova supruga Ružica iz Kozarske Dubice imaju 40 ovaca romanovske rase. Uzgajaju ih zbog mesa. I Rajko je, kao i Mirko Trubarac, ovčarstvom počeo da se bavi uzgredno, da bi osmisilio penzionerski život na, do tada napuštenom imanju. Milan Gavrilović iz Kadin Jelovca ima tridesetak ovaca rase pramenka, karakterističnih po vuni.

"Imam solidne uslove za ovčarstvo, velike površine za ispašu i dovoljno hrane. Ovce ne zahtjevaju mnogo, međutim kod nas nije uređeno tržište. Jagnjad se mogu prodati, ali velike količine vune bacamo i palimo, što je velika šteta i sramota", požalio se Gavrilović.

Plasman proizvoda limitira intenzitet kozarstva

Momčilo Karan iz Gradiške ima trogodišnje iskustvo u uzgoju alpskih koza. Prodaje sir i mlijeko, ima deset koza i povećao bi stado ukoliko bi bilo mogućnosti značajnijeg plasmana proizvoda od kozjeg mlijeka.

"Imao sam farmu krava i rasprodao ih, zbog stalnih problema i djelatnosti koja nije bila isplativa. Očekujemo da uzgoj koza ima veću perspektivu. Za sada se ne žalim", rekao je Karan koji smatra da bi i mljekare trebale pokrenuti program otkupa i prerade mlijeka od koza te stimulisati ovu djelatnost.

Na području opština Kozarska Dubica, Gradiška i Prijedor godišnja proizvednja dostiže 25.000 jagnjadi ili oko 750 tona kvalitetnog jagnjećeg mesa, a ovčarstvom se bavi 500 gazdinstava.

"U situaciji kada je stočarstvo na našem području znatno ugroženo uvozom iz Evropske unije po povlaštenim uslovima, neophodna je pomoć države domaćim stočarima, prvenstveno ovčarstvu. Apelujemo na Ministarstvo poljoprivrede RS i matične opštine, da ovu proizvodnju adekvatno podrže jer za to postoji osnov u pravilnicima o podsticajima", ističu u Udruženju 'Kozara'.

Foto: Boško Grgi