Može li tradicionalno stočarstvo preživjeti uz povratak divljih životinja?

Roman "Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju" poljske nobelovke Olge Tokarczuk prati penzionisanu inženjerku Janinu Duszejko, koja živi u zabačenom selu na poljsko-češkoj granici i sukobljava se s lokalnim lovcima zbog njihovog odnosa prema životinjama. Kada počnu misteriozno umirati lovci, a uz mrtva tijela se pojavljuju neobični tragovi, otvara se pitanje jesu li posrijedi ljudska osveta ili obračun prirode s onima koji je ugrožavaju. Kroz kriminalističku zagonetku i osebujno pripovijedanje Tokarczuk propituje pravdu, ljudsku okrutnost i društvo u kojem pojedinci teško pronalaze zajednički jezik.

Prema romanu je poljska rediteljica Agnieszka Holland 2017. snimila film "Tragovi", u originalu "Pokot", koji je na Berlinaleu iste godine osvojio Srebrnog medvjeda, nagradu Alfred Bauer.

Lov ili poljoprivreda, pitanje sad

Šta je važnije, lov ili poljoprivreda? Trebalo bi to biti retoričko pitanje, zar ne? Međutim, dok sam tražio ideje za ovaj tekst, naišao sam na brojne sukobe koji pokazuju da sukob lovaca i poljoprivrednika nije samo lokalna stvar.

Španija je jedan od primjera. U istraživanju objavljenom 2020. godine naučnici su zabilježili sukobe u pojedinim selima zbog štete koju evropski kunići nanose vinogradima i drugim usjevima. Dok su poljoprivrednici tražili smanjenje njihove brojnosti, lovci su se zalagali za očuvanje populacije zbog lova.

U sjeveroistočnoj Poljskoj divlje su svinje od 2011. do 2013. godine oštetile 1.000,4 hektara poljoprivrednih površina u 1.365 zabilježenih slučajeva. Poljoprivrednicima je isplaćeno ukupno 432.600 eura odštete, odnosno prosječno 144.200 eura godišnje, dok je lov na divlje svinje donosio godišnji neto prihod od 163.100 eura.

U francuskom departmanu Gard naknada štete koju su divlje svinje nanijele poljoprivrednim kulturama tokom lovne sezone 2016./2017. dosegnula je oko 854.000 eura, dvostruko više nego prethodne sezone. Zbog toga su povećani troškovi lovnih dozvola i finansijski doprinosi lovačkih organizacija, uz intenzivniji odstrel divljih svinja. Taj primjer pokazuje da se rasprava ne vodi samo o brojnosti divljači nego i o tome ko treba snositi troškove štete na usjevima.

I s druge strane Atlantika, u SAD-u, divlje svinje su velik problem. Američko Ministarstvo poljoprivrede procjenjuje da ukupni troškovi štete koju uzrokuju dosežu najmanje 3,4 milijarde dolara godišnje. Zasebno istraživanje u 13 saveznih država procijenilo je da gubici stočarskih gazdinstava zbog napada divljih svinja na stoku i prijenosa bolesti iznose oko 40 miliona dolara godišnje.

Kad zaštita prirode postane tuđi problem

U francuskim Pirenejima medvjed je za jedne simbol povratka prirode, a za druge prijetnja tradicionalnom stočarstvu. Taj sukob istražuje dokumentarni film "Pastir i medvjed" (The Shepherd and the Bear) iz 2024. godine britanskog reditelja Maxa Keegana, snimljen u regiji Ariège.

Nakon što je 2004. ubijen posljednji autohtoni medvjed u Pirenejima, francuske i španske vlasti pokrenule su programe ponovnog naseljavanja vrste. No povratak velikih zvijeri otvorio je pitanje suživota s ljudima koji ljeti izvode ovce na udaljene planinske pašnjake i riskiraju gubitke stada. Zagovornici zaštite medvjeda ističu očuvanje vrste i ekosistema, dok stočari upozoravaju da posljedice takve politike snose upravo oni. Keegan prati ljude čije se svakodnevne odluke nalaze između zaštite prirode i opstanka tradicionalnog načina života.

Jedan od glavnih protagonista je 63-godišnji pastir Yves, čiji se život vrti oko planine, stada i pasa koji m u pomažu u radu. Za njega planina nije romantična kulisa, nego radno mjesto, a ovce odgovornost koja ne prestaje nakon zalaska sunca. Yves traži nasljednika, a mlada učenica Lisa dolazi učiti zanat obilježen fizičkim naporom, izolacijom i neizvjesnim prihodima. Njihova priča otkriva da problemi stočarstva nadilaze napade medvjeda. Nedostatak mladih koji žele preuzeti gazdinstva i nastaviti život daleko od gradova ugrožava budućnost djelatnosti čak i neovisno o velikim zvijerima.

Cijena napretka koji iza sebe ostavlja prazne domove i napuštena poljoprivredna imanja

Drugu perspektivu donosi tinejdžer Cyril, čija je majka među najglasnijim protivnicima povratka medvjeda. Dok ona upozorava na posljedice za stočare, njen sin odlazi u planine s fotoaparatom, nadajući se da će ugledati životinju. Cyril sanja o radu u službi za zaštitu prirode, koja, među ostalim, sprječava ubijanje medvjeda. Njegova fascinacija divljinom tako se sudara s majčinim stavovima, pokazujući da sukob nije samo ekonomski i politički nego se proteže i unutar porodica.

Film povremeno poprima obilježja trilera, posebno kada se organiziraju grupe koje žele pronaći medvjede, ali se prvenstveno oslanja na posmatranje ljudi u njihovu okruženju. Reditelj ne nudi jednostavno rješenje. Povratak medvjeda zahtijeva odgovor na pitanja zaštite stada, naknade štete i raspodjele troškova. Istovremeno, ukidanje zaštite velikih zvijeri ne bi riješilo demografske i ekonomske probleme tradicionalnog stočarstva.

Ko će plaćati suživot?

Film pritom pokazuje da se budućnost planinskih zajednica ne može svesti na sukob ljudi i divljih životinja. Yves traži nekog ko će nastaviti njegov posao, Lisa tek uči zahtjevan zanat, a Cyril u istoj planini vidi priliku za budućnost u zaštiti prirode. Njihove priče otkrivaju koliko se različiti pogledi na krajolik mogu sudariti, čak i među ljudima koji su s njim svakodnevno povezani.

Reditelj je, barem prividno, odlučio ne zauzeti stranu u svome filmu, nego je pred nas gledatelje ostavio pitanje može li se priroda vratiti na neko područje, a da pritom ne budu potisnuti ljudi koji su ga stoljećima oblikovali. Jer su medvjedi, u ovom primjeru, vraćeni u planine, ali očuvanje tradicionalnog stočarstva i pronalazak održivog načina suživota zahtijevaju mnogo više od ponovnog naseljavanja životinjske vrste. I svi znamo što treba napraviti, ali se volimo praviti bedasti.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor