Cijena napretka koji iza sebe ostavlja prazne kuće i napuštena poljoprivredna imanja

Protekle sedmice naišao sam na vijest o poljskom selu Skrzelewu, koje se nalazi u Mazovječkom vojvodstvu, zapadno od Varšave. Zbog izgradnje Centralnog komunikacijskog čvorišta (CPK), koje će povezivati zračni, željeznički i cestovni saobraćaj, selo je ostalo bez stanovnika. U oktobru 2026. prestalo je postojati, a imovina obuhvaćena projektom preuzeta je radi izgradnje nove infrastrukture.

Mjesto je 2019. godine imalo 171 stanovnika, a danas ovdje više niko ne živi. Izvlaštenjem su obuhvaćene ukupno 923 parcele, a do kraja septembra 2026. izdane su odluke o naknadi za njih 886. Predujmovi u visini od 85% utvrđene naknade isplaćeni su vlasnicima 545 parcela. Uz novi aerodrom, projekt CPK obuhvata i izgradnju željezničkih veza s brojnim poljskim gradovima.

Nestala naselja

Slični primjeri zabilježeni su i u drugim dijelovima svijeta. U Kini je 1994. počela izgradnja brane Tri klanca na rijeci Yangtze, a punjenje akumulacijskog jezera započelo je 2003. godine. Zbog projekta je raseljeno više od 1,3 miliona ljudi, a pod vodom je završilo oko 1.500 sela i gradova, uz brojne poljoprivredne površine i vrijedna arhitektonska i arheološka nalazišta.

Istraživanja su povezala punjenje akumulacije s približno 3.400 potresa zabilježenih između sredine 2003. i kraja 2009. godine. Satelitska mjerenja pokazala su i promjene lokalne klime, uključujući pad dnevne temperature površine tla za oko 0,67 °C u dijelu okolnog područja. Akumulacija brane toliko je velika da su NASA-ini naučnici izračunali kako bi njeno potpuno punjenje moglo pomaknuti položaj Zemljina rotacijskog pola za oko dva centimetra i produžiti dan za 0,06 mikrosekundi. Tom se temom bavi i film Still Life iz 2006. godine kineskog reditelja Jia Zhangkea, smješten u Fengjie, gradu koji je djelimično srušen i potopljen zbog izgradnje brane.

U Njemačkoj je u januaru 2023. ispražnjeno i srušeno selo Lützerath zbog širenja površinskog rudnika lignita Garzweiler. Slična sudbina zadesila je i stanovnike obližnjeg Manheima, koji se od 2012. iseljavaju zbog širenja rudnika Hambach. U Španiji je, pak, zbog izgradnje brane i stvaranja akumulacijskog jezera u dolini Riaño uništeno više naselja. Rušenje stotina zgrada završeno je u julu 1987., a stanovnici su preseljeni.

Jedan od poznatijih filmova koji se bave sličnom temom japanski je dokumentarac "Narita: Selo Heta" (Narita: Heta Village) iz 1973. godine, u režiji Shinsukea Ogawe. Film prati život poljoprivrednika u selu Heta, čiju je svakodnevnicu poremetio plan izgradnje međunarodnog aerodroma Narita nedaleko od Tokija.

Život pod prijetnjom preseljenja

Japanske vlasti odlučile su šezdesetih godina prošlog stoljeća izgraditi novi aerodrom kako bi zadovoljile rastuće potrebe međunarodnog zračnog prometa. Za njegovu lokaciju odabrano je poljoprivredno područje u prefekturi Chiba. Plan je podrazumijevao izvlaštenje zemljišta i preseljenje stanovnika, no dio poljoprivrednika odbio je napustiti svoja imanja. Za njih zemlja nije predstavljala samo izvor prihoda nego i porodično nasljeđe, način života i povezanost s mjestom u kojem su generacijama živjeli.

Otpor gradnji prerastao je u dugogodišnji sukob. Poljoprivrednicima su se pridružili studentski aktivisti, a protesti su povremeno završavali nasilnim obračunima s policijom. Taj je sukob postao poznat kao borba za Sanrizuku, prema nazivu područja na kojem se aerodrom gradio. Ogawa je godinama pratio događaje i snimao ljude koji su se našli na putu velikom državnom projektu.

Portret napuštenih sela Evrope i ljudi koji su ostali nakon što je zajednica počela propadati

Film se razlikuje od klasičnih političkih dokumentaraca koji se prvenstveno oslanjaju na proteste, govore i sukobe. Umjesto da kameru usmjeri samo na dramatične događaje, reditelj posmatra svakodnevni život seoske zajednice. Bilježi razgovore stanovnika, njihov rad i međusobne odnose, pokazujući kako prijetnja preseljenjem postaje dio svakodnevice. Tako donosi portret zajednice čija je budućnost neizvjesna, ali čiji stanovnici i dalje nastoje živjeti što normalnije.

Pritom je važan odnos mještana prema zemlji i prošlosti. Poljoprivredno gazdinstvo ne može se svesti samo na vrijednost oranica, kuće i zgrada. Uz njega su vezani porodična historija, lokalni običaji i društvene veze koje se ne mogu jednostavno prenijeti na novu lokaciju. Film pokazuje i različite reakcije na takvu situaciju: dok jedni nastavljaju pružati otpor, drugi se suočavaju s neizvjesnošću i posljedicama dugotrajnog sukoba.

Dokumentarni zapis otpora

Film je dio dokumentarnog ciklusa Sanrizuka, u kojem je Ogawa kroz sedam filmova bilježio otpor lokalnog stanovništva izgradnji velikog aerodroma Narita, izvlaštenju poljoprivrednog zemljišta i preseljenju te nasilne sukobe demonstranata i policije krajem 1960-ih i početkom 1970-ih.

Aerodrom je u međuvremenu izgrađen i postao jedno od najvažnijih međunarodnih saobraćajnih čvorišta Japana. Cijeli dokumentarni ciklus tako je postao vrijedan historijski zapis o društvenim previranjima toga vremena, ali i o cijeni infrastrukturnog razvoja i njegovim posljedicama za ljude čiji su domovi i poljoprivredna zemljišta obuhvaćeni takvim projektima. O istoj temi govori i hvaljeni film "Kashima Paradise".

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor