Milioni za uvoz mesa, a domaće štale pune: "Nude nam više cijene za prodaju na crno"

U Bosnu i Hercegovinu je u prvoj polovini ove godine uvezeno meso u vrijednosti od skoro 260 miliona KM, domaći stočari s druge strane nemaju kome prodati uzgojena grla. Barem ne legalno.

Paradoks bh. agrara dostigao je tačku u kojoj oni koji žele raditi po zakonu bivaju "zakinuti", a oni u sivoj zoni nagrađeni čistim profitom.

Legalan rad vodi u gubitak

Farmer Gojko Brkić iz sela Blatna kod Novog Grada na svom imanju osjeća svu težinu trenutnog sistema. Kako bi opstao na imanju i pokrio visoke troškove, uz proizvodnju mlijeka prihvatio se i tova. Međutim, prilikom prodaje nailazi na 'zid' koji ne može preskočiti.

"Mi goveda uredno moramo markirati, izvaditi im krv i platiti redovne mjere veterinarima. Ali kad dođe do prodaje, nastaje problem s razduženjem i odjavom jer svi hoće da kupe stoku bez papira", priča Brkić.

Kao obveznik u sistemu PDV-a, ovaj farmer stoku želi prodavati legalno - klaonicama i firmama. No, dočekuje ga hladan tuš. Takve kupce je teško naći, jer kako kaže, crno tržište cvjeta. Kupci u sivoj zoni ne plaćaju PDV i izmještaju se van svakog nadzora.

"Samo da odjavim grlo moram platiti 40 KM, a tele ne mogu prodati na crno, jer ga ne mogu odjaviti i ono se vodi na mom stanju. Ako ga utovimo i nađemo klaonicu koja će kupiti june, odmah nam skidaju osnovnu cijenu. Na primjer, ako je cijena bika 7,5 KM plus PDV, na crno će bez problema dati 8 KM. Tako nažalost funkcioniše godinama", ogorčen je Brkić.

Šta bi uvođenje diferencirane stope PDV-a na poljoprivredne inpute značilo farmeru u BiH?

Žalosno je, dodaje, što među uzgajivačima ima i onih s registrovanim gazdinstvima, koji uzimaju državne poticaje, ali kupuju 'na crno' telad za tov i ne prijavljuju. Na papirima prikazuju samo ono što moraju, grla iz svoje proizvodnje.

Pored birokratskih okova, stočare pogađa i velika ponuda na tržištu. Farmeri su ostavljali podmladak na farmama nakon ograničenja otkupnih cijena mlijeka. Povećana ponuda oborila je cijenu teladi sa nekadašnjih 15 KM na 12-13 KM po kilogramu, a jalovih krava na 5 KM. S druge strane, u mesnicama teletina obara rekorde po skupoći - prošlog mjeseca mediji su izvijestili o cijeni telećeg buta od 50 KM/kg.

Mesari diktiraju pravila

Jedinstven stav dijeli Amir Bulut, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača mlijeka i mesa Srednjobosanskog kantona (SBK), koji prstom upire u mesnice i klaoničare koji bojkotuju legalan otkup.

"Ako hoćeš da prodaš regularno, s firme na firmu, u startu ti skida cijenu za 1 KM po kilogramu žive vage. Izbjegavaju plaćanje PDV-a i zato na crnom tržištu nude više. Ljudi odustaju od poštene proizvodnje jer dok platiš veterinara, markice i potvrde, izgubit ćeš blizu 100 KM po grlu, a kupaci ti još obori cijenu. Kada radi na crno, čovjek dobije više novca, nema kontrola i nema maltretiranja. Tu država gubi enormne količine novca", upozorava Bulut.

Registrovani proizvođači za tovnu junad dobijaju 700 maraka poticaja, ali podrazumijeva se da će i proizvodnja i prodaja biti prema propisima. Oni van sistema, su i van novčanih podrški, no prema riječima Buluta, za njih "nema ni maltretiranja ni kontrola".

Proizvođači protiv olakšica za uvoz mesa: "Kupujte domaće za promjenu"

"Ovaj registrovani dok sve potvrde dobije, izgubit će blizu 100 KM. Kad na crno radi ne mora davati nikome ništa i bez ikakvih problema proizvodi."

Naglašava i drastičnu razliku u zaradama - dok stočar proda kravu od 500 kg za oko 2.250 KM (po cijeni od 4 do 5 KM/kg), mesnice kroz preradu, faširano i suho meso ostvaruju ekstra zaradu. Sušeno meso dostiže cijene od 30 do 50 KM po kilogramu.

"Nekada se po kravi ili biku zarađivalo oko 500 KM, a danas uzimaju po 1.000 KM i više po grlu", ističe Bulut.

Posebna nepravda vlada u trgovačkim vitrinama. Uvozno meso preplavljuje tržište uz izgovore da je domaća proizvodnja 'skupa', no, cijene u mesnicama ne padaju.

"Govore da smo skupi pa uvoze jeftinije. Ali ako uvoze jeftinije, zašto su cijene u mesnicama visoke? Radi se o čistoj manipulaciji. Ni u jednoj mesnici ne stoji tabla 'uvozno', nego se sve plasira pod markicom domaćeg. Federalno ministarstvo trgovine i inspekcijske službe moraju hitno ući u mesnice i provjeriti porijeklo", izričit je predsjednik Udruženja iz SBK.

Sistem 'kažnjava' savjesne

Registrovani proizvođač po zakonu ima rok od sedam dana da prijavi tele nakon što se krava oteli, plati obilježavanje - ušnu markicu i pasoš. Ako ga želi prodati drugom domaćinstvu, to može učiniti isključivo ako i kupac ima registrovano poljoprivredno gazdinstvo, uz takse koje po grlu iznose i preko 50 KM.

Registrovano gazdinstvo stoku ne smije klati na vlastitom imanju radi prodaje mesa, zakon ih, kaže Bulut, obavezuje na klaoničke usluge. Istovremeno, meso smiju koristiti za vlastite potrebe, ne i prodavati. S druge strane, oni van sistema ne registruju grla, ne rade analize, ne plaćaju takse, kolju na kućnom pragu i neometano prodaju meso.

"Možete pogledati internetske stranice, svaki dan nekog kolje bika i prodaje meso. Ovdje niko porez ne plaća državi, niko nije ni u kakvom sistemu", dodaje.

Pitanje je - ko zapravo guši seljake koji žele raditi po zakonu? Oni koji su se priklonili sivoj zoni, hronični izostanak kontrole, ili društvo koje je kolektivno ogrezlo u korupciju?

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor