Luka Štikovac: Nudili mi 9.500 evra za Medonju, ali ja sam rekao - samo preko mene mrtvog

Mladi Prijedorčanin, Luka Štikovac (22) svoje slobodno vrijeme posvetio je ljubimcu Medonji, biku teškom oko tonu i dvije stotine kilograma. Ovaj mladić koji "živi" za koride, svakodnevno trenira svog najdražeg prijatelja, za kojeg  kaže da je umiljat kao jagnje, bez obzira na njegovu veliku snagu.

On se budi u zoru, na prvi glas svog Medonje, kako njegov ljubimac ne bi bio gladan i kako bi ga pomilovao i pripremio za trening. I kada se začuje kako mu tepa, svako pomisli da je riječ o sićušnom, umiljatom psu. Međutim, u štali, svako jutro ga čeka njegov bik Medonja, težak oko tonu i dvije stotine kilograma. Na prvi pogled djeluje da je Medonja zauzeo čak pola štale.

Prvo bik, pa čovjek

Mladi Luka veliki je zaljubljenik u koride. Nije ni čudo, jer potiče iz porodice Grmečlija, koja je živjela nedaleko od Međeđeg brda kod Sanskog Mosta u Federaciji BiH, gdje se nekada održavala jedna od najstarijih korida u Evropi. U tom kraju uvijek je važilo – prvo bik, pa čovjek. To se prenosilo s koljena na koljeno, pa tako i Luka, čim ustane, odmah, pravac štala do Medonje, šampiona ovogodišnje "Grmečke koride" u teškoj  kategoriji.

"Ovako izgleda svako moje jutro, prvo Medonja, pa sve ostalo. Namirim ga, očistim štalu da mu bude lijepo, pa onda trening. Stavim mu brnjicu i izvedem ga u dvorište i onda nas dvojica krenemo po livadama i šumama. Znamo dnevno preći i po dvadesetak kilometara", priča Luka, milujući svog ljubimca.

Za druge je Medonja opasna grdosija, ali za Luku je miran i umiljat kao jagnje. Sve do koride, kada postaje opasan borac. U štali pored njega Štikovci imaju još jednog "rogonju", Roneksa, bika lake kategorije, teškog 700 kilograma. I njemu poklanjaju mnogo pažnje, ali za Luku, jedan je Medonja.

I otac Jovica zaljubljenik u bikove 

Komšije ga često viđaju kako hrabro jaše ovog "teškaša". A Luka kaže da i on i Medonja uživaju u tome.

"Pomogne mi otac da ga uzjašem, jer je Medonja poprilično visok i širok i onda nas dvojica krenemo polako. Obično je tu i otac da ga vodi dok ga ja jašem i tako se nas trojica družimo", priča Luka.

Štikovci i danas njeguju koridašku tradiciju, ali ih je vihor posljednjeg rata udaljio od rodnog Grmeča i doveo pod Kozaru. Tako je u Prijedoru svoje novo ognjište stekao i Lukin otac Jovica, inače i potpredsjednik Кoridaškog saveza Republike Srpske, koji takođe živi za bikove i koride.

"Ja sam rođen na Međeđem brdu, gdje je korida bila svetinja. Moja porodica se uvijek time bavila i ja sam uvijek imao želju da nastavim porodičnu tradiciju. To sam prenio i na svoja dva sina, a Luka je posebno posvećen Medonji. Teško je drugima objasniti ovu vrstu ljubavi, jer je nekome neshvatljivo da mi vjerujemo da bik teži od tone nekome može  da pruži ljubav, utjehu, zabavu i sve ostalo", priča Lukin otac, Jovica Štikovac.

Luka Štikovac ni za koje pare ne bi prodao Medonju

U ovoj porodici životinje su uvijek bili omiljeni članovi, tako da, osim bikova, Lukin otac Jovica uzgaja i lovačke kerove, azijata i druge vrste pasa. Međutim, bikovi su uvijek bili nešto posebno. Kako kažu Štikovci, to je čista ljubav iznad svega materijalnog.

To potvrđuje i mladi Luka, koji kaže da nema tog novca za koji bi prodao svog ljubimca Medonju.

"Bilo je mnogo kupaca, zainteresovanih za Medonju, ali sve je džaba, svi se džabe trude. Imao sam ponudu od 9. 500 evra da ga prodam, ali ja sam rekao - samo preko mene mrtvog. Takav bik  rijetko se teli i čuvaću ga svim svojim srcem", priča Luka.

A i on i njegovi brat i otac oduvijek vjeruju da bikovi osjećaju ko ih voli i uzvraćaju ljubav na svoj način. Kažu, nisu bikovi stvoreni samo za koride i borbe, već i oni, kao i svako drugo živo biće, žele pažnju i ljubav. A sasvim je sigurno da je ovdje Medonja ima, što bi rekli, za izvoz.