Ljeti je ovcama potrebno oko sedam litara vode dnevno i više svježe hrane

Ovce zahtjevaju kontinuiranu opskrbu higijenski i mikrobiološki ispravnom vodom, a o kojim količinama i potrebama je riječ zavisi od nekoliko faktora. Vanjski uvjeti poput temperature i vlažnosti zraka, te načina i vrste ishrane, težine i starosti životinja, osnova je koja diktira njihove potrebe za vodom. Osim toga različiti su zahtjevi ako se u obzir uzme starost jedinki ili proizvodni proces (mlijeko/proizvodnja mesa) za koji su neophodne veće količine vode.

Također, u farmerskom uzgoju u ovčarniku već unaprijed je putem sistema pojilica osiguran pristup vodi, međutim u pašnom sistemu, odnosno nomadskom ovce su kontinuirano vani, stoga kod izbora mjesta kao osnovni kriterij mora se uzeti u obzir i neometan pristup izvoru svježe ispravne vode ili vodotoka.

Više svježe voluminozne hrane 

Voda kao osnovni resurs u uzgoju ovaca u pojedinim sušnim krajevima može biti ozbiljan ograničavajući faktor. Posebno je to izraženo u ljetnim mjesecima kada je opskrba znatno manja, zbog presušivanja, manjih vodotoka i slično. Bilo da se radi o uzgoju u ovčarniku ili na vanjskoj ispaši, stadu je potrebno osigurati kontinuiran pristup, na način da mogu da piju po volji. To znači da za 100 ovaca dnevno je prioritet osigurati minimalno 700 litara svježe pitke vode.

Koliko ovcama treba davati vode?

Tokom ljeta povećana potreba za vodom kod ovaca iznosi u prosjeku od pet do sedam litara dnevno. Kombinacija ishrane sa većim udjelom suhe tvari u obroku i visokih ljetnih temperatura najčešći su razlog da grla u visokomliječnoj proizvodnji konzumiraju i do deset litara vode na dan. Prilikom ispaše i ishrane svježim voluminoznim hranivima, potrebe za njom su nešto manje.

Oprez sa oboljenjima probavnog trakta

Pristup i napajanje životinjama je najbolje ostaviti po volji. To znači da u svakom momentu imaju slobodan pristup pitkoj vodi koju konzumiraju prema svojim potrebama. U ovčarniku je to riješeno putem sistema pojilica. Međutim za stada koja se nalaze na otvorenoj ispaši, najčešće planinskim predjelima vrlo je teško osigurati kontinuiran pristup izvoru. To je ponajviše izraženo ljeti, kada mnoga močvarna mjesta, prirodni vodotoci, manja jezerca i slična pojilišta skoro pa i presuše.

Za ovakav tip uzgoja prioritet je odabrati pašna mjesta koja imaju u blizini vodotok ili mogućnost transporta vode do određenih mjesta za napajanje ovaca. Pored slobodnog pristupa, u ovom periodu potrebno im je obezbjediti i zaštitu od direktnog uticaja sunca, stoga su na vanjskoj ispaši nadstrešnice ili prostori sa prirodnim hladom idealna rješenja. Isto tako vrlo bitna činjenica je i kakvu vodu piju naročito na otvorenom na ispaši. Da li i koliko puta često pastiri provjeravaju higijensku i mikrobiološku ispravnost vodotoka ili drugih prirodnih pojilišta !? Vrlo često neispravna voda može biti uzrok pojave raznih oboljenja naročito probavnog trakta.