Koje govedo uzgajati za meso? Križanjem pasmina do bržeg rasta i kvalitetnijeg trupa

U govedarskoj proizvodnji razlikuju se mliječni i mesni proizvodni tipovi, dok su kombinirane pasmine namijenjene proizvodnji koja objedinjuje oboje. No, kako objašnjava prof.dr.sc. Goran Kušec tržišni zahtjevi i ekonomska računica sve više potiču specijalizaciju za određenu vrstu proizvodnje.

"Kad govorimo o mesnim tipovima goveda, njih karakterizira visok udio mesa u trupu, snažan okvir, brzi rast i lakoća teljenja", ističe profesor.

Ipak, to ne znači da kombinirane pasmine gube svoje mjesto u proizvodnji. Kako kaže, simentalac je primjer goveda koje uz dobra svojstva za proizvodnju mesa zadržava i druge proizvodne karakteristike. Njegova vrijednost ne očituje se isključivo u količini proizvedenog mesa, nego i u njegovoj kvaliteti.

Križanje pasmina zbog bržeg rasta i veće mesnatosti

Upravo se kombiniranjem različitih pasmina nastoji postići ravnoteža između svojstava važnih za reprodukciju, rast i tov. U tom kontekstu profesor izdvaja heterozis, odnosno pojavu pri kojoj križanci u određenim svojstvima mogu nadmašiti roditeljske pasmine.

"Kod križanaca se obično radi o ubrzanju rasta, postizanju lakšeg teljenja i poboljšanju konformacije", navodi naš sagovornik.

Pritom se od majčinske linije očekuje da osigura zdravo i vitalno potomstvo, dok se od očinske linije nastoje dobiti izraženija mišićavost, robusnost i brži rast. Odabir pasmina tako postaje dio proizvodne strategije, a ne samo pitanje tradicije ili izgleda životinja.

Kako do savršenog obroka za visokomliječne krave?

Brzina rasta pritom ima i izravnu ekonomsku učinkovitost. Ako životinja u kraćem razdoblju postigne željenu tjelesnu masu, smanjuje se broj hranidbenih dana, a time i ukupni utrošak hrane i rada po proizvedenoj životinji.

"Rast je često zanemarena karakteristika, ali ako gledamo kroz hranidbene dane, jasno je da u manjem broju dana dobivamo jeftiniji proizvod, uz manje rada i manje utrošene hrane", naglašava Kušec.

Simentalac i mesne pasmine kao osnova križanja

Simentalac se, na primjer, može križati s mesnim pasminama poput hereforda kako bi se zadržala određena poželjna svojstva, a istovremeno poboljšali brzina rasta i mesnatost potomstva.

"Zadržavamo neka poželjna svojstva, poput mliječnosti i lakoće teljenja, ali nešto ubrzamo rast i dodamo koju kilogramu mišićnog tkiva, što uopće nije loše kada dođemo na klaonicu", kaže sagovornik.

Takav pristup povezuje proizvodnju na gazdinstvu s konačnim rezultatom na tržištu. Nije, naime, dovoljno posmatrati samo svojstva žive životinje. Važno je i kakav će trup ona dati nakon klanja, odnosno koliko će proizvedeno meso odgovarati zahtjevima kupaca i prerađivačke industrije.

Junetina tražena

Prema riječima profesora, trenutni tržišni odnosi otvaraju prostor za proizvodnju goveđeg mesa. Junetina postiže visoke cijene, a ponuda ne zadovoljava uvijek potražnju.

Kvalitetu goveđeg mesa ne određuje samo količina mišićnog tkiva. Važni su i boja, mekoća te tekstura, odnosno svojstva koja utječu na izgled proizvoda i iskustvo potrošača.

Jedan od problema koji se pojavljuje u proizvodnji jest takozvano tamno juneće meso. Ono je neuobičajeno tamne boje, a može biti čvršće i imati nepovoljnija svojstva vezana uz zadržavanje vode.

"To je mana mesa, ono je tamno, suho, ima nizak udio vode i teško se reže. Nastaje zbog potrošnje glikogena, nakon čega se procesi u mesu odvijaju u nepovoljnom smjeru", objašnjava Kušec.

Takva svojstva mogu utjecati na prihvatljivost mesa na tržištu, posebno tamo gdje kupci i otkupljivači imaju stroge kriterije kvalitete. Sagovornik navodi da se na razvijenim tržištima, poput italijanskoga, posebna pažnja posvećuje boji mesa.

Govedarstvo prilagođeno našim uvjetima

Uz genetiku i tržišne zahtjeve, važan faktor buduće proizvodnje bit će i prilagođavanje promjenama klimatskih uvjeta. Pasmina koja daje dobre rezultate u jednom proizvodnom sistemu ne mora nužno biti jednako uspješna u drukčijim uvjetima uzgoja.

"Klima se danas rapidno mijenja i svakako je treba uzeti u obzir kao kriterij za genetska poboljšanja stada", ističe.

Navodi da pasmine prilagođene vlažnoj sjevernoevropskoj klimi mogu pokazivati lošije rezultate u vrućim i sušnim ljetima koja su sve češća - sporiji rast, slabija plodnost, veći zdravstveni rizici. "Upravo zato bi kriterij tolerancije na toplotni stres trebao postati sastavni dio svakog ozbiljnog programa genetskog unapređenja stada", dodaje.

U konačnici, pitanje nije samo koja pasmina daje najviše mesa, nego koja kombinacija svojstava omogućuje održivu i konkurentnu proizvodnju.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor