Jeste čuli za Kunekune, skoro izumrlu rasu svinja?

Uzgajivači svinja su uvijek u potrazi za rasom koju je jednostavno držati, koja ne troši mnogo, a daje odlične rezultate, kvalitetno meso i mast. Takve osobine su ujedinjene u staroj rasi Kunekune koja je opstala na Novom Zelandu. Sam naziv na polinezijskom jeziku znači debeljuškast.

Povratak skoro izumrle svinje

Svoj opstanak duguje entuzijastima uzgajivačima, jer je bila pred izumiranjem početkom osamdesetih godina prošlog vijeka. Preostalo ih je samo 18 komada, a sada se šire diljem svijeta. DNK analizom je utvrđeno da ima azijsko porijeklo, a vjeruje se da su na Novi Zeland dospjele početkom 19. vijeka. Uzgajali su ih Maori. Danas ih ima veliki broj u matičnoj zemlji, ali su izvezene i uzgajaju se u SAD-u i evropskim zemljama.

Our Kune Kune Pet Pigs are #daltonschancellorsmills rolled barely mega fans ??? #kilkenny #kunekunepigs pic.twitter.com/S8Xif9kgnc

— DALTONS CHANCELLORS MILLS (@DALTONSMILLS) December 5, 2023

Prednosti kojima se odlikuje čine je veoma interesantnom za domaćinstva. Grla su veoma umiljata i poslušna. Zbog malih dimenzija ne trebaju im velike količine hrane da se utove.

Ishrana Kunekune svinja 

Imaju veoma karakterističan izgled. Boja tijela može biti crna, smeđa, bijela, crno-bijela, "zlatna". Izraženo su pokrivene čekinjama. Noge su im kratke, tijelo zaobljeno, debeljuškasto. Rilo je kratko i okrenuto uvis. Kod većine sa obraza vise karakteristične rese dužine do 4 cm.

Za priplod se puštaju kad navrše jednu godinu starosti. Nazimice mogu biti suprasne već sa pet mjeseci, a nerasti su polno zreli sa sedam. Potreban im je veći otvoreni prostor, jer vole da rove zemlju. Tokom ljetnog perioda za ishranu koriste travu i što izrove. U zimskom periodu hrane se sijenom uz dopunu u vidu kuhinjskih ostataka, šrotiranih i natopljenih žitarica.

Kada se uzgaja za meso, treba iznimno paziti na ishranu jer previše hrane daje meso niže kvalitete sa znatno više masnoća. Sladak okus i tamno meso dobije se ispašom i relativno sporim rastom.

Održavaju travu u voćnjacima 

Još jedna prednost je što ne oštećuju voćna i ukrasna stabla i grmlje. Zbog te osobine cijenjene su za održavanje trave u voćnjacima. Ne preporučuje se da se drže zatvorene u štalama i tove žitom, jer postaju trome, kasnije stupaju u priplod.

Objekti treba da su jednostavni. Najvažnije za ove svinje je da ne pokisnu. Kada imaju dobro, suho sklonište ne obolijevaju od upale pluća. Zbog mirne naravi drže se i kao kućni ljubimci.