Ima samo 18 godina, ali sebe vidi u stočarstvu i nakon završetka fakulteta

Na čovjekov odabir puta kojim će krenuti i stila života koji želi, utječe zaista mnogo toga. Podneblje, odgoj i odrastanje, te urođena sklonost radu zasigurno su neki od važnijih faktora. Srednjoškolac, Rudo Grubišić iz sela Blaževići, u općini Grude pročitao je na našem portalu priču o Ćipi Sabljiću iz istoga mjesta preko kojega smo došli do saznanja da i ovaj mladić ima nešto za reći.

On se, naime, od najmlađih dana bavi stočarstvom koje je obiteljska tradicija, ali u posljednje vrijeme sam je proširuje. Tako je nedavno kupio novih 13 ovaca od novca kojega je skupio dosadašnjom prodajom janjaca i uz malu očevu pomoć. Ne misli na tom stati već i dalje širiti stado koje sada broji devet koza i 50 ovaca.

Stočarstvo puno neizvjesnosti, ali koji posao nije ?!

"Istina, nedavno sam kupio 13 ovaca u Tihaljini i to onih sitnijih kakve su u prošlosti bile ovdje", govori nam i objašnjava: "Više njih preferiram jer su sitnije. Dobre janjce daju i brzo ih odgoje, ne bude meso masno". U štali kod kuće je pomladak koji je nedavno došao na svijet i to sedam malih janjaca, a početkom proljeća će se ojanjiti novi, prije nego ih u petom mjesecu premjesti u planinu, na Blidinje, kod Blage Karačića, na čuvanje.

Pitali smo kako odluči koji je dio stada za napretka, a koji za distribuciju i prodaju. Prema njegovim riječima, to se vidi po njima i koja brže napreduju, koje je od bolje ovce, kakva je majka, genetika. Takođe se vidi po njima i ako bolje napreduju, ako je runo sjajno, a one debele odnosno jače, te ostavlja za napretka. Rudo i pokazuje koji dio stada je za dalji uzgoj, a koji za klanja. Mušku janjad uvijek smiče jer ne želi ostavljati istu krv za napretka.

Ovaj mladić maturant je u srednjoj ekonomskoj školi i vidi sebe cijeli život u stočarstvu no uz to planira i upis fakulteta:

"Trenutno mi se najviše sviđa kriminalistika kao odabir, mada nisam sto posto načisto, a definitivno ne mislim zapostaviti ni uzgoj stoke. Otac radi svaki drugi dan, takav mu je posao, a i on je u stočarstvu i spreman mi je pomoći dok sam ja na fakultetu", otkriva nam planove. Izbor škole i put kojim će čovjek krenuti isto je kao i stočarstvo - ispunjen neizvjesnosti. No, Rudo smatra kako će posla u ovom potonjem biti.

Uskoro i otvaranje vlastitog OPG-a

"Sve više stočara odlučuje se na smicanje stoke i ako čovjek odabere raditi, ukoliko se želi baviti ovim poslom, čuvati stoku, pripremati im zimnicu i sve ostalo što uz ovaj posao ide, tržišta će biti za mlade janjce i jariće, a i obiteljski se može biti bezbrižnije što se tiče mesa u kući. Nije ovo lagan posao, ali koji jest", razmišljanja je on i otkriva da uskoro kreće u otvaranje OPG-a kako bi stekao pogodnosti koje ono nosi.

"Jutri im dam brašno i sijeno koje kosimo na jednom dijelu ovog polja. Nešto zemlje je naše a sve što nije, pitamo za dopuštenje i ljudi daju. A popodne ih puštam oko tri sata, ako nije velika kiša. Onda navečer opet brašno i sijeno. Dok su janjci mali, u štali su", objašnjava ovaj vrijedni mladić opis svog radnog dana sa stadom.

U stadu je jedan ovan za oplodnju, a Rudo svake dvije godine nabavlja novoga da se ne miješa krv. Osim ovaca i koza, kao i svi u selu, ova obitelj drži i drugu stoku, no junac Dikonja nam je privukao najviše pozornosti dok je bezbrižno gledao kako Rudo, uz pomoć mladog tornjaka i hrvatskog ovčara uvodi stado u štalu.

Je li uistinu do podneblja ili do ranog stjecanja navike rada - nije sigurno, ali ovoga mladog i samozatajnog čovjeka koji je rječit kada treba, nije niti trebalo pitati vidi li se jednoga dana kako pakira stvari i odlazi put zapada jer se vidi na njemu kako je sve što trenutno treba već tu, u Blaževićima. Zapravo, skoro pa sve jer će fakultet zahtijevati odlaske od kuće.

Ono što je još važnije - stado će zahtijevati vraćanje.