Hoće li meso u budućnosti postati luksuz?

Izrazito visoka cijena stočne hrane, nepredvidivi klimatski uslovi, pojava novih bolesti, skupi medicinski preparati i lijekovi, skupi energenti te niska otkupna cijena su faktori koje ne idu na ruku farmerima i proizvodnji mesa. Analitičari predviđaju da će se do 2025. godine u pojedinim područjima EU sa nižim životnim standardima i do 50% farmi zatvoriti.

Na žalost tradicija, običaji i specifična nacionalna kuhinja više nisu osnovni prioritet pri rangiranju i razvrstavanju konzumacije mesa kako u Europi tako i svijetu, jer je kupovna moć potrošača ta koja nadvladava i postaje osnovni prioritet. Mnogo češće na trpezi mogu se pronaći prerađevine od mesa poput parizera i kobasica koje su u poređenju sa sirovim mesom mnogo jeftinije ali i štetnije kada je u pitanju ljudsko zdravlje. Krajnje je vrijeme da se otvoreno postavi pitanje kamo ide stočarstvo, kakvi su planovi i tko će stati iza krajnjijih potrošača.

Tko će toviti stoku?

Pravac u kojem se sada kreće stočarstvo, farmerski uzgoj i tov životinja u budućnosti bi mogao dovesti do nestašice pojedinih vrsta mesa. Kako povećane troškove ne mogu da prenesu na potrošače, stočari se najčešće odlučuju da smanje proizvodnju. Kod svinjogojstva to znači klanje svinja u reproduktivnom uzrastu, što samo privremeno povećava snabdjevenost tržišta. Pad u govedarstvu će verovatno biti još izrazitiji pa će zbog toga doći i do konstantnog poskupljenja goveđeg mesa. Vrlo je moguće da će Europa za 8 do 10 godina imati deficit junećeg mesa.

Stočarstvo je svuda u svijetu u krizi, a tome doprinosi i iskorištavanje stočne hrane u proizvodnji biogoriva, što je dovelo do znatnog rasta cijena žitarica, posebno kukuruza. Rezultat će biti smanjenje stočnog fonda i rast cijena. Po kvaliteti ali i cijeni u samom vrhu nalazi se mlada teletina "baby - beef" koja se po sadašnjoj cijeni za kilogram, primjerice u Italiji, može već svrstati u luksuz. Također odmah iza teletine, riba i riblje meso moglo bi dostići rekordnu cijenu, ponajviše zbog nekontrolisanog izlovljavanja i onečišćenja vode. U nekim zemljama EU poput Rumunije, Bugarske, ali i nekim drugima koje nisu članice, po izvještaju Eurost-a pojedino riblje meso je sustiglo goveđe meso u cijenama.

Ovakvu situaciju donekle su iskoristili peradari, jer se pileće meso sve više potražuje i kvalifikuje se kao "jeftinije". Što će biti sa farmerima i hoće li farme ostati puste onog momenta kada fondovi pomoći i poticaji ne budu mogli zakrpiti rupe u troškovima farmera? Već sada farmeri opstaju zahvaljujući poticajima i pomoći, ali i to je samo dovoljno za golo preživljavanje. Oni koji prate situaciju i stručnjaci iz ove oblasti sa brigom gledaju u budućnost kada je u pitanju farmerski uzgoj i tov životinja. Poslijedice će trpjeti svi, ali u tom lancu farmeri i potrošači su ti koji će najviše trpjeti zbog visokih cijena i moguće nestašice.

Konzumacija govedine i teletine u svijetu u padu

Prvih 10 zemalja u svijetu po konzumaciji mesa po stanovniku u toku godine

Tablica 1.

Izvor: AHDB - veal and lamb

Trenutno u svijetu najviše mesa, uključujući govedinu, svinjetinu, janjetinu, ribu i meso peradi, pojedu stanovnici USA, Danske i Španije u prosjeku oko 116,9 kg/godišnje. Nakon prevazilaženja krize nastale pojavljivanjem kravljeg ludila u V.Britaniji početkom novog milenijuma, u Europi stanovnik je prosječno konzumirao nešto više od 12 kg govedine tokom godine kada je cijena iznosila oko 6,5-7,5 Eur/kg. Međutim, u 2008. a kasnije i krajem 2013. i početkom 2014. godine, zabilježen je i deficit junećeg mesa, a u tom periodu godišnja konzumacija po stanovniku iznosila je 10,6 kg, a krajem 2015. godine ispod 9,6 kg. U poređenju sa istim prošlogodišnjim periodom meso peradi bilježi povećanje potražnje na tržištu sa 29% na 33 %, što u poređenju sa konzumacijom govedine iznosi duplo više, oko 22 kg tokom godine po stanovniku.

U V. Britaniji stanovništvo mnogo više konzumira svinjetinu u poređenju sa govedinom, čija cijena je i do 50% veća, a slijedi meso peradi. U Njemačkoj prema izvještajima Eurostat-a govedina se konzumira u nešto većem obimu od evropskog prosjeka uz konstantan rast tržišne prodajne cijene, ali se bilježi konstantan rast proizvodnje svinjskog i pilećeg mesa u posljednjih 5 godina. Među zemlje sa najskupljim kilogramom teletine spadaju Italija, Francuska i Belgija. U nekim zemljama Istočne Evrope podaci su zabrinjavajući kao što je slučaj u Poljskoj, gdje stanovnik godišnje konzumira nešto malo više od 1 kg junećeg mesa. Kada su u pitanju prerađevine mesa, govedina se najviše koristi za kobasice, a odmah iza nje je svinjetina. Iz AHDB ističu da bi u budućnosti najviše moglo trpjeti govedarstvo zbog svih ekonomskih prilika, najveće cijene animalnog proteina ali i neprestane borbe sa povećanjem i rastom peradarskog sektora.

Kakvo je stanje u BiH?

U BiH se po stanovniku godišnje na stolu nađe oko 33,9 kilograma mesa, što je skoro najmanje u Europi. BiH se po konzumaciji mesa nalazi ispod svjetskog prosjeka koji je 42 kilograma godišnje po stanovniku. Potrošači u BiH uglavnom traže takozvanu tvrdu kvalitetu, što zapravo znači samo osnovnu higijenu, ne brinući puno ni o porijeklu, a niti o načinu uzgoja. Iako građani BiH tradicionalno najviše jedu govedinu po čemu je i poznata nacionalna kuhinja, potrošnja mesa peradi, a posebno piletine, udvostručila se u posljednjih pet godina, čemu je osnovni razlog cijena. Pileće meso je obično najjeftinije meso koje se može naći i sve dok namirnice zadovoljavaju osnovnu kvalitetu, sanitarne i kriterije sigurnosti hrane, one će da pronađu kupca, ukoliko je cijena adekvatna.

Foto: depositphotos.com; racorn