Briga o ovcama ni za kakve pare, "džaba" i besplatna ispaša

I dok se veći gradovi sve više proširuju, sela su nam sve praznija. Slika koja nas, djelimično, ni ne iznenađuje više. Brojni su problemi koji posljedično nastaju i znatno utiču na održivost poljoprivredne proizvodnje - jedan od većih je nedostatak radne snage na domaćim farmama. Govorimo o unaprjeđenju stočarstva, a da li postavljamo pitanje - ko će te životinje čuvati?

Velikom farmom jedna porodica ne može sama da upravlja i brine. Potreban je bar jedan radnik, a na našim prostorima ga nije lako naći.

Da li je sve vrijedno truda?

Na imanju PG Milivoja i Sanje Stričević, trenutno je između 800 i 1.000 grla, što ovaca, ovnova, jagnjadi... U pitanju je farma zatvorenog tipa, životinje se ne izvode na pašu, već se njihova ishrana odvija u objektu. Dosta toga je mehanizovano, te posao nije previše zahtjevan. Međutim, prema mišljenju naše sagovornice, nedostatak radnika nije jedino što otvara pitanje o tome da li vrijedi dalje ulagati.

"Prije svega, samo tržište je nesigurno. Mi prodajemo jaganjce na domaćem tržištu, dio ode u Izrael, Tursku, Crnu Goru. Cijene su bazirane na periodu od prije 10 godina i sve su niže od realnih. Kada na sve to dodamo da ne možemo naći osobu koja bi radila taj posao, pitamo se koliko je vrijedno truda i rada", navodi Sanja Stričević.

Oglas u kojem traži radnika za rad na farmi, pripremu hrane za ovce, brigu o njima, redovno obilaženje, objavila je na nekoliko različitih sajtova i u grupama na društvenim mrežama.

"Sada u toku zime malo je više posla, posebno od jeseni kada počne jagnjenje, ali u ljetnim mjesecima se u toku dana odmara zbog vrućine, samo im se napravi obrok ujutru ili uveče." 

Plata je dobra, sa obrokom i smeštajem

Komentara na njenim oglasima je mnogo, ima i poziva, ali se pretežno javljaju ljudi starosti oko 70 godina koji, smatra, ne bi bili u fizičkoj mogućnosti sve obaveze odraditi.

"Ima i mlađih od 18 godina, ali ni njih ne mogu da zaposlim. Nama je potreban mlad čovjek, okretan, koji može da iznese posao. Ono što je kod svih isto jeste da prvo pitaju kolika je plata. Šta god da im kažemo, malo im je. Plate se kreću od oko 574 do otprilike 820 KM, što je dobra zarada s obzirom na to da im mi obezbjeđujemo hranu i smještaj, internet, televizor, veš mašinu", objašnjava naša sagovornica.

Iskustva su, napominje, uglavnom bila neprijatna. Nerijetko se dešavalo da se samo probude i ne zateknu zaposlene na svom imanju. Nakon dvojice radnika od kojih se jedan zadržao 12, a drugi 15 godina, ne mogu pronaći onog koji bi ostao duže od 30 dana.

"Kada dođu, njima treba mjesec dana da se uhodaju. U tom periodu shvate da to nije za njih, prime platu i samo nestanu. U posljednjih godinu i po dana nijedan radnik nije ostao duže od toga."

Čobani se traže, ali ipak ne za plaću od 1.200 KM

Ovo pitanje pokrenuli smo i na društvenim mrežama, a mišljenja stočara i potencijalnih radnika su različita. Dok pojedini smatraju da većina ljudi ne bi radila na farmi "ni za platu veću od 1.000 eura", ima i onih koji kažu da je teško uspostaviti ravnotežu tako da svi budu zadovoljni.

Gotovo svi farmeri takođe obezbjeđuju smještaj i hranu, a novac koji bi izdvojili za platu radnika u prosjeku je oko 500-600 eura. Neki, pak misle da je veći problem neprikladno ponašanje poslodavaca prema zaposlenima dok se mogu čuti i mišljenja da će rijetko ko prihvatiti takav rad zbog težine posla.

Bolje za ispašu nego za kosidbu

A osim pronalaženja pastira i radnika na farmi, nije lako pronaći ni one koji bi besplatno koristili pašnjake za ishranu svojih životinja. Dimitrije Stojšin odlučio je da pašnjak, koji se nalazi na njegovom placu, u potpunosti besplatno da stočarima na korištenje. Njegov oglas nalazi se na našem KLUB-u. Međutim, niko se nije javio.

"Ja u drugom dijelu placa gradim kuću, nemam vremena da kosim pašnjak dok to ne završim pa želim da nekome izađem u susret i ponudio sam da tu besplatno čuvaju ovce ili koze. I prošle godine sam imao istu želju, ali zainteresovanih nije bilo. Ponudio sam komšinicama koje žive pored mog imanja, one će kupiti nekoliko koza, možda dokupim i ja, one će ih čuvati dok se ja ne doselim", navodi Stojšin dodajući da mu je cilj i da pomogne, ali i da se pobrine da pašnjak ne preraste "u džunglu".

Prema njegovom mišljenju, bolje je iskoristiti ga za ispašu nego za kosidbu.