Višnja

Višnja ima manju krošnju od trešnje i većinom rastu kao grmolika stabla, pa ih je lakše »ukomponirati« u vrt. U BiH su zastupljene najviše sorte : Maraska, Oblačinska, Hajmanov Rubin, Satenmorele. Plod višnje je svijetlo ili tamnocrvene boje, slatkog ili kiselkastog okusa. Spada u rano voće, koje se manje jede u svježem stanju, a više se industrijski prerađuje (sokovi, džemovi, rakija, vino, nadjevi za konditorske proizvode, kompot itd.).

Agroekološki uvjeti za uzgoj višnje

Temperatura

U vrijeme dubokog zimskog mirovanja višnja može podnijeti i -35 °C. U fazi početka vegetacije ona je posebno osjetljiva na niske temperature. U toj fenofazi, uz niske noćne temperature dolazi do ozebe debla (zbog nagloga jutarnjeg zagrijavanja kore) u obliku pucanja kore. Najosjetljivija je 3 - 4 sedmice prije cvatnje i u cvatnji. U toj fenofazi nastaju znatne štete ako temperature padnu na -2,2 °C do -2,7 °C. Za razliku od drugih voćnih vrsta, višnja je otpornija prema visokim temperaturama, pa nema šteta kad temperature prelaze i 30 °C.

Voda

Donja granica za uzgoj višnje je 650 mm oborina godišnje. Tamo gdje nema dovoljno oborina pristupa se navodnjavanju.

Tlo

Višnji najviše odgovaraju propusna, topla i duboka tla (pjeskovite ilovače te ilovasta i ilovasto glinasta tla). Teža tla višnja teže podnosi, pa je na takvim tlima obvezna drenaža.

Priprema tla za sadnju

Prije dubokog oranja (rigolanja) potrebno je krčiti ostatke zaostalog šiblja ili drveća i zaravnati male ili veće depresije na parceli. Meliorativna gnojidba obuhvata dodavanje fosfora i kalija, dijelom prije rigolanja, a dijelom pod tanjuraču. Budući da se korijen višnje nalazi do 60 cm dubine, rigolanje tla mora se obaviti najmanje do te dubine. Rigolanje je najbolje obavljati onda kad je tlo potpuno suho, a to je uglavnom u julu i augustu. Prije sadnje, i to jesenske, potrebno je poravnati i usitniti tlo. To je vrlo važno jer je za uspješnu sadnju potrebna sipka (rahla) zemlja. Iskolče se redovi i sadna mjesta na razmaku 5 x 4 m. Za sadnju dolaze u obzir samo prvorazredne jednogodišnje sadnice višnje sa snažno razvijenim nadzemnim dijelom (s prijevremenim izbojima) te dobro razvijenim korijenovim sistemom.

Izbor sadnog materijala

Prije sadnje, sadnice se pregledaju te se odvoje one koje su oštećene. Korijen se osvježi rezom. Tako pripremljene sadnice stoje nekoliko sati prije sadnje u smjesi vode, ilovače i goveđeg stajnjaka. Ta gusta smjesa uhvati se na korijenje, omogućava njegovo bubrenje, a ujedno je i početna hrana sadnici.

Izbor podloga

Višnja se na težim tlima uzgaja na generativnim podlogama, i to na sjemenjaku divlje trešnje (Prunus avium). Divlja trešnja kao podloga zastupljenija je od rašeljke. Ta podloga se mnogo lakše može adaptirati (prilagoditi) lošijim uvjetima tla i klime.

Izbor sorti

Sorte višnje trebaju zadovoljiti i sljedeće zahtjeve: da im plod ne puca u kišnim godinama, da im se plodovi lahko odvajaju od peteljke, da gube malo soka pri mehanizovanoj berbi, i da su otporne prema bolestima i štetnicima.

Izbor uzgojnog oblika

Višnji najviše odgovara prostorni uzgojni oblik popravljene piramide s deblom od 80 cm. Taj se uzgojni oblik sastoji od srednje provodnice sa 7 - 9 primarnih grana, koje na srednjoj provodnici spiralno izrastaju u razmacima 20 - 40 cm jedna od druge.

Vrijeme i tehnika sadnje

Sadnju je potrebno obaviti u jesen jer proljetna, a pogotovo kasna proljetna sadnja može biti vrlo loša u pogledu  primanja i razvoja primljenih sadnica. Sadnica višnje rano tjera, njezini pupovi se rano probude, a istodobno se korijen u tlu sporo regenerira (oporavlja), pa u toj dobi nema dobre ravnoteže u opskrbi vodom i hranivima iz tla. Sadnice posađene u jesen ili rano proljeće prikraćuju se tek prije početka vegetacije, i to na visinu 120 cm uz prikraćivanje svih postranih izboja na 2 pupa, s tim da se postrani izboji do 80 cm potpuno uklone.

Na označenom mjestu iskopa se toliko velika jama da se u nju lako može smjestiti sadnica s korijenjem, ali s korijenovim vratom u razini površine tla. Tlo posuto po korijenu sadnice se dobro nagazi, doda se stajski gnoj i zatim prekrije rahlom zemljom. Ako se stajsko gnojivo stavlja poslije, tada se stavlja po rubnom dijelu posađene sadnice u količini oko 30 kg.

Održavanje nasada

U proljeće i prije početka vegetacije dodaje se mineralno gnojivo KAN 27%. Tretiranje zakorovljenoga zaštitnog pojasa obavlja se 2 - 3 puta u vegetaciji s 4 - 6 l/ha. Rezidba rodnih stabala obavlja se u razdoblju mirovanja voćki i u doba vegetacije. Međuredni prostor zatravljuje se tek nakon 2-3 godine nakon podizanja nasada. Košnjom (malčiranjem) tratine povećava se sadržaj organske tvari, poboljšavaju fizikalna, hemijska i biološka karakteristika tla.

Gnojidba višnje

Prije podizanja voćnjaka obavlja se hemijska i fizikalna analiza tla, kojom se odredi koncentracija pojedinih hranjiva i reakcija tla, a na temelju nje i količina mineralnih gnojiva i moguća mjera kalcizacije. Ako su fizikalna svojstva nepovoljna poput teških, zbitih i vlažnih tala, potrebno ih je što prije popraviti odgovarajućim agrotehničkim mjerama.

Zbog jače bujnosti, kod višnje je istaknutija potreba za azotom u odnosu na trešnju. Njega voćaka djelomice dobiva razgradnjom humusnih tvari koje su aplicirane stajskim gnojivom (ili tresetom) prije sadnje. Azot iz mineralnih gnojiva, poput amonij nitrata, uree, amonij sulfata, KAN-a, UAN-a dodaje se tokom aktivnog rasta u nekoliko obroka (dva do tri puta). U prvim godinama rasta i razvoja višnje, povećana je potreba za azotom. Mladim voćkama dodaje se 30 - 40 kg/ha azota, a starijima u rodnosti 60 - 140 kg/ha. Višnje u prvim godinama traže 30 kg/ha fosfora, a kasnije tokom rodnosti 60 - 90 kg/ha. U prvim godinama razvoja potrebe za kalijem iznose 60 kg/ha, a u punoj rodnosti iznosi 150 - 200 kg/ha. Radi čvrstoće plodova, preporučljivo je dodavati kalcij prskanjem kao kalcijev hlorid ili kalcijev nitrat u nekoliko navrata tokom rasta ploda.

Izvor: I. Krpina; Voćarstvo; 2004.