Vinske sorte vinove loze

Vinske sorte vinove loze bijeloga grožđa uzgajaju se na pjeskovitim tlima, a tamnija tla su povoljnija za crne (obojene) sorte, prije svega zbog svog povoljnijeg toplinskog režima, a zemljišta rude i crvene boje također utječu na obojenost crnih vinskih sorti.

U svijetu postoji oko 8.000 vrsta grožđa (botanički identifikovanih), od toga nešto više od 1.000 je namijenjeno proizvodnji vina. Neke od ovih vrsta (sorti) su poznate kao autohtone i uglavnom su u uzgoju i u preradi u vino u zemljama iz kojih potječu.

Pogodnim grožđem za proizvodnju vina podrazumijeva se zdrav, zreo, prezreo, prosušen ili prirodno smrznut plod vinove loze priznatih sorti vinove loze, vrste Vitis vinifera L. ili njenih križanaca s drugim vrstama roda Vitis namijenjenih proizvodnji vina ili drugih proizvoda od grožđa i vina s tim da je u soku takvog grožđa sadržaj šećera najmanje 133 g/l.

Kvalitet vina zavisi od kvaliteta grožđa (kvalitet grožđa je uvjetovana sortom, loznom podlogom, klimom, zemljištem, fitosanitarnim stanjem, prinosom, trenutkom i načinom berbe) i kvalitetom tehnološkog postupka prerade grožđa. Kod vinskih sorti osnovni parametri kvaliteta su: sadržaj šećera i ukupnih kiselina u grožđanom soku, zatim sadržaj aromatičnih tvari, dok je sadržaj ostalih tvari bitan, ali ne i odlučujući.

Kod uzgoja vinskih sorti najbitnija je podjela na grupe s obzirom na kvalitet vina:

Berba vinskih sorti vinove loze

Trenutak berbe je od izuzetnog značaja za kvalitet budućeg vina. Kada se govori o proizvodnji vina 'in stricto sensu' (u doslovnom smislu riječi) grožđe obrano prije tehnološke zrelosti (s 13 – 15 % šećera) i poslije tehnološke zrelosti u prezrelom stanju (s 24 – 26 % šećera) daje vino po kvalitetu daleko ispod vina koje se proizvede od grožđa ubranog u tehnološkoj zrelosti (s 20 – 22 % šećera). Generalno pravilo glasi 'da se grožđe bere u stanju tehnološke zrelosti' jer tada ima najpovoljniji hemijski sastav, a prvenstveno se misli na sadržaj šećera o kojem ovisi količina alkohola (etanola) u budućem vinu. Grožđe sadrži i organske kiseline koje bijelim vinima daju pitkost i svježinu. Bijela vina s malo kiselina na okusu se karakterišu kao bljutava ili 'tupa', a sa druge strane, lakše se kvare.

Idealni vremenski uvjeti za berbu su suho vrijeme s temperaturom od 20 - 25 °C. Ako je temperatura viša od 25 °C, treba voditi računa da ne dođe do pregrijavanja grožđa u sanducima jer se to može vrlo nepovoljno odraziti kako na tok fermentacije, tako i na kvalitet budućeg vina. U slučaju nastupanja kišnog perioda u vrijeme berbe dolazi do pojave truleži – botritisa.

Pri berbi vinskih sorti treba odvojiti bijele od crnih sorti. Berba se obavlja kombajnom koji može zamijeniti 60 - 120 berača. Kombajni rade na principu udaranja i otresanja bobica. Dnevno se otrese 2 - 2,5 bobica/ha. Mehanizovana berba ima i svojih slabosti koje se ogledaju kroz veći gubitak grožđa (5 – 10 %), uzgojni oblik čokota mora biti prilagođen radu kombajna, pa se zbog toga u mnogim plantažama mora vršiti rekonstrukcija oblika čokota, a loše podešeni kombajni-berači za rad, mogu izazvati oštećenja na čokotu pa su veoma skupi.

Na ovim prostorima, tačnije u Hercegovini gdje se i uzgajaju pojedine sorte uglavnom je zastupljena ručna berba vinskih sorti. Jedan berač u toku dana prosječno ubere 400 – 600 kg. To znači da za berbu 1 ha u toku jednog dana treba 30 - 60 berača, u zavisnosti od sorte, visine prinose, uzgojnog oblika, kvaliteta radne snage i organizacije berbe.

Izvor:

• N. Mirošević, J. Karoglan Kontić; Vinogradarstvo; Zagreb, 2008.
• Vršački vinogradi
• Poljoprivreda.info

Stolne sorte vinove loze koriste se za konzumiranje u svježem stanju ili prerađene sušenjem, konzerviranjem, kandiranjem i sl. Neke od sorti mogu se koristiti i za pravljenje vina, ali za većinu to ne dolazi u obzir prvenstveno zbog svoje primarne namjene. Takve sorte imaju puno manje šećera nego vinske, krupnije su bobice i imaju više mesa. Također zahtijevaju i drugačiju tehnologiju uzgoja i njege i više ručnog rada. Kod stolnih sorti danas se isključivo koriste visoki uzgojni oblici, najčešće oblici pergola ili tendona, povezani jakom armaturnom mrežom. Sve to čini tehnologiju proizvodnje stolnog grožđa potpuno nespojivom s uzgojem vinskih sorti, zato je i proizvodnja stolnog grožđa danas postala strogo specijalizirana djelatnost s visokim početnim ulaganjima.Stolno vino je vino proizvedeno od jedne ili više sorti grožđa vinove loze. Stolno vino ne može nositi oznaku sorte. Stolno vino s oznakom kontrolisanog podrijetla je vino proizvedeno od jedne ili više sorti grožđa koje potječu iz jedne vinogradarske regije.

Uzgoj stolnih kultivara ekonomski je vrlo unosan, ali i odgovoran posao. Stoga pri izboru sortimenta treba voditi računa o mnogim faktorima koji određuju smjer proizvodnje.

Podjela stolnih sorti vinove loze:

• Vrlo rani kultivari
• Rani kultivari
• Srednje kasni kultivari
• Kasni kultivar
•  Vrlo kasni kultivari

Kod stolnog grožđa posebno se cijeni okus, miris, vanjski izgled, sposobnost da podnese transport i da se dobro čuva. Osim toga, potrebno je voditi računa i o izboru optimalnog roka berbe. Jer nezrelo stolno grožđe sadržava manje šećera, kiselo je, neprijatnog okusa, slabog mirisa i lošeg izgleda. Stolne sorte u prezrelom stanju brzo gube okus i miris, a pojedine sorte dobivaju i neprijatnu aromu. Stoga je najpoželjnije sprovoditi probirnu berbu koja se odvija u više navrata i to prema sazrijevanju grozdova, što i samu proizvodnju čini puno zahtjevnijom.

Stolne sorte grožđa (zobatice) koje zriju od kraja jula do prve dekade oktobra, možemo imati na okućnici ili u vinogradu tako da imamo grožđe tokom cijele sezone. Razdoblje sazrijevanja svake sorte uvjetovano je vremenskim prilikama, položajem, području sađenja, obloženosti pojedina trsa. Težina je grozda različita. Uzrok su tome razni čimbenici -  cvatnja, obloženost trsa, vremenske prilike itd.

Svojstva stolnih sorata vinove loze

Dobra stolna sorta mora uglavnom zadovoljiti ovim zahtjevima:

• Grozd treba biti srednje velik do velik, što jednoličniji, rastresit i što ljepšeg izgleda;
• bobice trebaju biti što veće i po mogućnosti jednake veličine, dobro srašćene na peteljci;
• peteljka bobica mora biti čvrsta i po mogućnosti duža;
• kožica bobice mekana, hrustava ali otporna, preporučljivo sa izraženim maškom;
• meso bobice mora biti gusto i ugodnog okusa, ne previše slatko i diskretno aromatično;
• bobice ne smiju sadržavati sjemenke ili ako ih sadrže da ih bude što manje, da budu mekane i malene;
• sorta mora pokazati što bolju izdržljivost na čokotu, kod transporta, u skladištu i u hladnjači.

To su uglavnom svojstva koja bi trebala imati jedna stolna sorta obzirom na zahtjeve i norme koje se u tom pravcu postavljaju na svjetskom tržištu. Ukoliko jedna sorta ima više nabrojenih karakteristika, utoliko je ona vrednija. Često puta jedna sorta vrlo skromnih vrijednosti ima dobru cijenu samo zahvaljujući svom izgledu. Ali, ni ukusi potrošača u pojedinim zemljama nisu potpuno isti. Talijansko, englesko i američko tržište traži više aromatične sorte, dok srednjoeuropsko tržište više cijeni sorte neutralnog okusa. Amerikanci su čak za svoje potrebe dobili cijelu jednu seriju besjemenih sorti koje su tamo poprilično popularne.

Izvor:

• N. Mirošević, J. Karoglan Kontić; Vinogradarstvo; Zagreb, 2008.
• Sjemenarna
• Vinogradarstvo

Vinske sorte vinove loze bijeloga grožđa uzgajaju se na pjeskovitim tlima, a tamnija tla su povoljnija za crne (obojene) sorte, prije svega zbog svog povoljnijeg toplinskog režima, a zemljišta rude i crvene boje također utječu na obojenost crnih vinskih sorti.

U svijetu postoji oko 8.000 vrsta grožđa (botanički identificiranih), od toga nešto više od 1.000 je namijenjeno proizvodnji vina. Neke od ovih vrsta (sorti) su poznate kao autohtone i uglavnom su u uzgoju i u preradi u vino u zemljama iz kojih potječu.

Pogodnim grožđem za proizvodnju vina podrazumijeva se zdrav, zreo, prezreo, prosušen ili prirodno smrznut plod vinove loze priznatih sorata vinove loze, vrste Vitis vinifera L. ili njenih križanaca s drugim vrstama roda Vitis namijenjenih proizvodnji vina ili drugih proizvoda od grožđa i vina s tim da je u soku takva grožđa sadržaj šećera najmanje 133 g/l.

Kvaliteta vina zavisi od kvalitete grožđa (kvaliteta grožđa je uvjetovana sortom, loznom podlogom, klimom, zemljištem, fitosanitarnim stanjem, prinosom, trenutkom i načinom berbe) te kvalitetom tehnološkog postupka prerade grožđa. Kod vinskih sorti osnovni parametri kvalitete su: sadržaj šećera i ukupnih kiselina u grožđanom soku, zatim sadržaj aromatičnih tvari, dok je sadržaj ostalih tvari bitan, ali ne i odlučujući. 

Kod uzgoja vinskih sorti najbitnija je podjela na grupe s obzirom na kvalitetu vina:

Berba vinskih sorti vinove loze

Trenutak berbe je od izuzetnog značaja za kvalitetu budućeg vina. Kada se govori o proizvodnji vina 'in stricto sensu' (u doslovnom smislu riječi) grožđe obrano prije tehnološke zrelosti (s 13 – 15 % šećera) i poslije tehnološke zrelosti u prezrelom stanju (s 24 – 26 % šećera) daje vino po kvaliteti daleko ispod vina koje se proizvede od grožđa ubranog u tehnološkoj zrelosti (s 20 – 22 % šećera). Generalno pravilo glasi 'da se grožđe bere u stanju tehnološke zrelosti' jer tada ima najpovoljniji kemijski sastav, a prvenstveno se misli na sadržaj šećera o kojem ovisi količina alkohola (etanola) u budućem vinu. Grožđe sadrži i organske kiseline koje bijelim vinima daju pitkost i svježinu. Bijela vina s malo kiselina na okusu se karakteriziraju kao bljutava ili 'tupa', a sa druge strane, lakše se kvare.

Idealni vremenski uvjeti za berbu su suho vrijeme s temperaturom od 20 - 25 °C. Ako je temperatura viša od 25 °C, treba voditi računa da ne dođe do pregrijavanja grožđa u sanducima jer se to može vrlo nepovoljno odraziti kako na tijek fermentacije, tako i na kvalitetu budućeg vina. U slučaju nastupanja kišnog perioda u vrijeme berbe dolazi do pojave truleži – botritisa.

Pri berbi vinskih sorti treba odvojiti bijele od crnih sorti. Berba se obavlja kombajnom koji može zamijeniti 60 - 120 berača. Kombajni rade na principu udaranja i otresanja bobica. Dnevno se otrese 2 - 2,5 bobica/ha. Mehanizirana berba ima i svojih slabosti koje se očituju kroz veći gubitak grožđa (5 – 10 %), uzgojni oblik čokota mora biti prilagođen radu kombajna, pa se zbog toga u mnogim plantažama mora vršiti rekonstrukcija oblika čokota, a loše podešeni kombajni-berači za rad, mogu izazvati oštećenja na čokotu te su veoma skupi.

Kod nas je još, uglavnom, zastupljena ručna berba vinskih sorti. Jedan berač u toku dana prosječno ubere 400 – 600 kg. To znači da za berbu 1 ha u toku jednog dana treba 30 - 60 berača, u zavisnosti od sorte, visine prinose, uzgojnog oblika, kvaliteta radne snage i organizacije berbe.

Izvor:

• N. Mirošević, J. Karoglan Kontić; Vinogradarstvo; Zagreb, 2008.
• Sjemenarna
• Vinogradarstvo
• Vršački vinogradi
• Poljoprivreda.info