Industrijska konoplja

Sinonim: - | Engleski naziv: Hemp | Latinski naziv: Cannabis sativa L.

Industrijska konoplja

Konoplja je poznata kao biljka za proizvodnju vlakana od prije oko 5 000 godina, a znatno kasnije kao ljekovita biljka za korištenje hašiša. Porijeklom je iz srednje Azije. Nastala je od divlje konoplje koja je prevedena u kulturnu biljku. Ne ograničavaju je klimatski uvjeti jer se izvanredno dobro prilagođava tlu i klimi mijenjanjem svojih morfoloških i fizioloških osobina.

Primjena konoplje

Konopljino se vlakno odlikuje velikom čvrstoćom, elastičnošću, dugotrajnošću i otpornošću na vodu, pa se upotrebljava za proizvodnju užadi, konopca, jedara, platna, izradu odjeće i obuće, cerada, šatora, ribarskih mreža, vatrogasnih cijevi i opreme, vreća, konjske sprežne opreme itd. Muške biljke imaju veći postotak vlakna i vlakno im je boljeg kvaliteta od vlakna ženskih biljaka. Nakon dobivanja vlakna ostaje drvenasti dio stabljike koji se koristi za izradu papira, celuloze, izolacijskog materijala pa se upotrebljava i za ogrijev. Konopljino sjeme ima više od 30 % ulja, pa se od njega dobiva ulje, koje se može upotrebljavati u ljudskoj prehrani. Ulje je lako sušivo, pa se upotrebljava za proizvodnju boja i lakova, a sjeme se koristi za hranu peradi i ptica.  Prinos sjemena može biti oko 1,5 – 2 t/ha.

Drvenasti dio stabljike konoplje iskorištava se za izradu papira (papir za cigarete, vrijednosnog papira, papira za Bibliju, masnog papira, posebnog papira za slikarstvo, izolacijske trake za električne kondenzatore, posebnog netkanog papira, papira za filtre, filtri za kafu i vrećice za čaj). Konopljina vlakna služe za izradu kočnog mehanizma i unutrašnjih obloga automobila.

Čajem od samljevenog sjemena nekad se liječila upala mokraćnih puteva, a služio je i kao obloga pri ubodima i oteklinama. Njime su se liječile i bolesti poput upale krajnika, groznice, nesanice, bradavica i opadanja kose.

Jačina droge od konoplje (marihuana) uvjetovana je količinom THC-a koju sadržava. Što je više THC-a, to je droga opojnija i štetnija.

Morfološka svojstva konoplje

Korijenov sistem je vretenast i čini gustu podzemnu mrežu. Može prodirati u dubinu tla i do 2 m, a u širinu do 1,5 m. Od ukupne mase biljke, na korijen otpada 8 – 10%, stoga on ima slabiju usisnu snagu. Korijen ženskih biljaka bolje je razvijen od korijena muških biljaka. To je zato što muške biljke ranije završavaju vegetaciju, a ženske biljke poslije oplodnje dohranjuju sjeme do njegovog dozrijevanja, za što trebaju više hrane i vode, a to im osigurava jači korijenov sistem.

Stabljika je uspravna, u početku nježna i zeljasta, a kasnije očvrsne, tj. odrveni. Intezivne je zelene boje, pokrivena čekinjastim dlačicama koje kasnije otpadaju i ostavljaju vidljive ožiljke. Šuplja je, podijeljena na nodije (koljenca) i internodije (međukoljenca). Visina stabljike kreće se od 50 cm do 6 m, a ovisi o području uzgoja (na sjeveru je stabljika niska, a na jugu visoka), tipu tla, agrotehnici i uvjetima uzgoja. Stabljika muških biljaka nešto je viša od stabljike ženskih biljaka. Od ukupne mase biljke, ona obuhvata oko 65%. Debljina iznosi oko 6 – 8 mm, a sjemenska konoplja ima stabljiku debelu više centimetara.

Na svakom nodiju (koljencu) nalaze se dva nasuprotna lista, sve do gornje trećine biljke, odakle se počinju odvajati da bi u predjelu cvata bili gusto postavljeni.

Konoplja je dvodomna biljka, što znači da se muški cvjetovi nalaze na muškim, a ženski na ženskim biljkama. Cvjetovi su smješteni na vrhovima stabljike i bočnih grana, imaju duže cvjetne peteljke, pa muške biljke imaju rahlije postavljene cvjetove u obliku grozda. Ženski cvjetovi nemaju peteljke, oni su sjedeći.

Plod je dvokrilni orašac, okruglasto-jajolikog oblika, spljošten. Površina mu je glatka i sjajna, a boja tamno zelena, smeđezelena, srebrnasto-siva s crnom primjesom. Masa 1 000 sjemenki iznosi oko 20 g, a hektolitarska težina oko 50 kg.

Vrste konoplje

Rod Cannabis ima dvije vrste:

  • Cannabis sativa – obična konoplja.
  • Cannabis indica – konoplja za proizvodnju hašiša.
  • Podijeljena je prema geografskim tipovima koji su nastali pod utjecajem klimatskih uvjeta i tipa tla koji su mijenjali karakteristike konoplje.

    Agroekološki uvjeti uzgoja konoplje

    Temperatura

    Minimalna temperatura klijanja iznosi 1 – 2 °C, a optimalna oko 30 °C. Pri temperaturi oko 7 do 9 °C sjeme puno brže niče. Optimalna temperatura za intezivan vegetativan rast iznosi oko 20 °C. Konoplja može izdržati niske temperature do -4 °C.

    Voda

    Ima velike potrebe za vodom. Najviše vode zahtjeva u razdoblju od oblikovanja pupova do cvatnje, u konoplje za vlakno, a do zriobe u konoplje za sjeme.

    Svijetlost

    Konoplja je biljka kratkog dana. Skraćivanjem dnevnog osvijetljenja ubrzava se razvoj biljke, smanjuje se njezina visina, a nastaju i promjene u građi i obliku lista. Pravilnom gustoćom sklopa i rasporedom biljaka osigurava se najbolje korištenje svjetlosti.

    Tlo

    Najbolja tla za uzgoj konoplje su černozemi, aluvijalna tla i livadske crnice. Koliko konoplja reagira na kvalitet tla vidi se po tome da će ona u malom prostoru, ako je tlo heterogeno (neujednačeno), znatno varirati u visini i ukupnom razvoju, pa se konoplja uzima kao kultura koja je pokazatelj plodnosti tla.

    Agrotehnika uzgoja konoplje

    Plodored

    Najbolje pretkulture za konoplju su okopavine gnojene stajskim gnojem (krompir, šećerna repa), strne žitarice, kukuruz i zrnaste mahunarke.

    Obrada tla

    Konoplja je jara kultura, pa se za nju tlo obrađuje po sistemu obrade tla za jare kulture. Iza ranih pretkultura ore se strnište na oko 10 cm dubine, zatim se u prvoj polovici augusta izvodi ljetno oranje na dubinu oko 20 cm. Preporučljivo je ravnanje površine. U jesen se obavlja duboko oranje (do dubine 40 cm). Poslije kasnijih pretkultura, izvodi se pliće oranje poslije skidanja određene kulture i u jesen duboko oranje. Na izlasku iz zime ili u rano proljeće, kad se tlo dovoljno prosuši treba drljačama  da se zatvora zimska brazda, a pred sjetvu sjetvospremačem priprema tlo za sjetvu.

    Gnojidba

    Na osrednje plodnim tlima gnojidbom treba dati 150 kg/ha azota, 120 kg/ha fosfora i 120 kg/ha kalija. Prihrana se može izbjeći jer konoplja ima kraću vegetaciju, pa se sva hraniva mogu aplicirati u dubokoj obradi i predsjetvenoj pripremi tla. Tada se daje nešto više azota u osnovnoj obradi, a ostatak u pripremu tla za sjetvu. Dobro je koristiti i ureu jer ona ima dugo djelovanje i ne ispire se.

    Sjetva konoplje

    Sjeme konoplje ima za 20 – 30% slabiju klijavost u polju nego to pokazuju laboratorijske analize klijavosti sjemena. Zato za sjetvu treba koristiti kvalitetno dorađeno i certificirano sjeme, a sjetvu obaviti pravovremeno i u dobro pripremljeno tlo. Konoplja se sije u drugoj polovici marta i početkom aprila. Sije se sijačicama. Konoplja za vlakno sije se na međuredni razmak od 10 – 12 cm. Gustoća sklopa u sjetvi iznosi 250 – 300 klijavih zrna na 1 m2 da bi se u žetvi ostvario sklop od oko 150 – 200 biljaka/1 m2. Količina sjemena iznosi 60 – 70 kg/ha. Konoplja za proizvodnju sjemena sije se na međuredni razmak od oko 60 cm, a u redu oko 20 – 30 cm. Dubina sjetve iznosi 2 do 3 cm.

    Njega usjeva konoplje

    Ako se formira pokorica, potrebno je suzbiti laganim ili rotacijskim drljačama. U konoplji za vlakno ne treba suzbijati korove jer ona brzo raste i guši ih. U proizvodnji konoplje za sjeme 2/3 muških biljaka treba odstraniti kada se raspoznaju (kad im se razviju cvjetovi), a sve se odstranjuju nakon oplodnje. Ako se obavlja prihrana, onda se s njom počinje kada je biljka u fazi 3 para listova. Kultivacija se sprovodi pri uzgoju konoplje za sjeme i to nakon kiše, kada se tlo dovoljno prosuši.

    Žetva konoplje

    Problem u žetvi predstavlja dvodomnost jer se muške i ženske biljke neujednačeno razvijaju i sazrijevaju. Muške biljke ranije sazrijevaju, pa se u kombiniranom uzgoju prvo one žanju. Sjemenska konoplja žanje se kada je najveći dio sjemena sazrio. Sjeme treba sušiti ispod 10% vode. Konoplja za vlakno žanje se nakon oplodnje (prva polovica augusta). Žetva se obavlja specijalnim kosilicama li bočnim kosama. Stabljika se mora prosušiti, zatim se kupe i vežu u snopove (20-ak cm u promjeru) i ostavljaju na zraku i suncu da se potpuno osuše, nakon čega se odvoze u tvornicu na preradu.

    Vlakno iz konoplje može se odvajati:

    • Fizički – od drvenastog dijela stabljike odvaja se vodenom parom ili kipućom vodom.
    • Mehanički – lomljenje stabljika i odvajanje vlakana specijalnim mašinama.
    • Hemijski – vlakno se odvaja pomoću lužine i kiseline.
    • Biološki – (namakanje ili maceracija) Zasniva se na razgradnji pektinskih tvari koje povezuju vlakno uz drvenasti dio stabljike, pomoću mikoroorganizama. Može se obavljati u rosi (rošenje) u tekućim ili stajaćim vodama ili u posebno uređenim bazenima, gdje se može kontrolirati temperatura vode (20 – 30 °C) i procesi maceracije. Kada se stabljika potopi u vodu, bubre pektinske tvari, nastaju pukotine, pa voda prodire u njih i vlakna se odvajaju. Kad je postupak gotov, voda se ispušta, stabljika se pere i suši na zraku. Tako osušena stabljika na posebnim se mašinama prerađuje, odvaja se vlakno od drvenastog dijela, koji se u mašinama lomi i ispada. Odvojeno vlakno ide na daljnju preradu.

    Izvor:

    • Prof.dr.sc. M. Gagro; Industrijsko i krmno bilje; 1998.
    • Znanje – portal za razvoj svjesti
    • Prof.dr.sc. J. Butorac; Predivo bilje; 2009.

    Industrijska konoplja - Sorte

    ukupno: 44, aktivno: 0, neaktivno: 44

    Armanca

    Asso

    Beniko

    Bialobrzeskie

    Cannakomp

    Carma

    Carmagnola

    Chamaeleon

    Codimono

    CS

    Delta-405

    Delta-llosa

    Denise

    Dioica 88

    Epsilon 68

    Fedora 17

    Felina 32

    Ferimon

    Fibranova

    Fibrimor

    Fibrol

    Finola

    Flajšmanova

    Futura 75

    KC Dóra

    Kompolti

    Kompolti hibrid TC

    Lipko

    Lovrin 110

    Monoica

    Red petiole

    Santhica 23

    Santhica 27

    Santhica 70

    Silesia

    Silvana

    Szarvasi

    Tiborszállási

    Tygra

    Uniko B

    Uso-31

    Wielkopolskie

    Wojko

    Zenit