Raštika

Raštika dobro podnosi sušu i u tom razdoblju zaustavlja rast, a listovi joj postaju tvrdi i kožasti, ali nakon kiše razvije novo, kalitetno lišće. Za vegetativni rast optimalne su temperature 15 – 20 ºC. Dobro podnosi visoke ljetne temperature i niske zimske do -10 ºC, a kroz kraće vrijeme i do -15 ºC. Odgovaraju joj duboka, strukturna tla uz pH 6 – 7,2. Iako je otporna na bolesti i štetnike, ipak je bolje da se ne uzgaja na istoj površini najmanje 3 godine.

U proizvodnji za tržište obično se sadi nakon kulture koja je gnojena organskim gnojivima. Za prinos od oko 20 t/ha preporučuje se 120 kg/ha azota, 80 kg/ha fosfora i 180 kg/ha kalija. Dio azota daje se u prihrani, naročito nakon obilnijih kiša.

Raštika se uzgaja iz presadnica uzgojenih na gredici ali ne na direktnom suncu. Sije se krajem februara ili početkom marta, a sadi u aprilu. Drugi je uobičajeni rok sjetve u julu, a rok sadnje krajem augusta nakon prvih jačih kiša. Razmak sadnje iznosi 50x50 ili 60x60 cm, a za proljetne sadnje još i veći, zbog boljeg korištenja zaliha vlage ljeti.

Listovi se obiru postepeno, dok su još mladi i nježni. Kada nastupe više temperature, koriste se za stočnu hranu ili se ostavi nekoliko listova s vršnom rozetom da preko ljeta miruju, a na jesen, poslije obilnijih kiša obiru se mladi listovi sve do zime. Ako se biljke ostave do proljeća, još se obiru i postrani izboji prije formiranja cvata. Raštika iz jesenskog uzgoja počinje da se obire od novembra, pa do proljeća.

Izvor:

• R. Lešić, J. Borošić, I. Buturac, M. Ćustić, M. Poljak, D. Romić; Povrćarstvo; Čakovec, 2002.