Peršun listaš

Peršun listaš otvara apetit, pospješuje probavu, smanjuje nadimanje i grčeve u crijevima. Povoljno djeluje na cirkulaciju krvi, pa se preporučuje srčanim bolesnicima. Upotrebljava se i u kozmetici i proizvodnji mirisa. Od eteričnih ulja najviše je zastupljen apiol, zatim sedanolid, limonen, selinen i drugi. Čaj od peršuna pospješuje rad bubrega i jetre i pomaže pri izlučivanju kamenca. Listovi su mu bogati vitaminom C. Svježi list peršuna ukras je mnogim jelima, a dodaje se pri kuhanju na kraju pripreme da što manje izgubi mirisa, arome i ostalih korisnih sastojaka.

Postupno se trgaju vanjski listovi rozete, a iz vegetacijskog se vrha stalno oblikuje novo lišće. Kultivari peršuna listaša mogu biti glatkih ili kovrčavih liski. Poželjan je uspravan rast, čvrstih peteljki, da se lakše slaže u vezice. Za preradu se više traže kultivari kovrčavih liski jer imaju povoljniji omjer liski prema peteljkama (>50%), što je poželjno za sušenje, a zamrznuti listaš tih kultivara lakše se pakira. Za ove je kultivare važna karakteristika da se nakon košnje ili berbe brzo regeneriraju.

Od lisnatih sorti peršuna s jednostavnim listovima najraširenija je sorta Domaći liščar. Oblikuje jako razvijenu lisnu rozetu s izrazito puno listova. Listovi su glatki i izrazito aromatični, a korijen uglavnom račvast i slabo razvijen. Od sorti s naboranim, kovrčavim listovima najčešće se uzgaja sorta Non-plus-ultra. Listovi su atraktivnog izgleda i služe najviše za dekoraciju različitih jela.

Ne smije se sijati na istu površinu najmanje 4 godine. Može biti pretkultura nekom ozimom povrću (bijeli luk, salata, zelje). Zahtjeva 3 - 4 navodnjavanja sa po 20 - 30 mm, a u mediteranskom području i više.

Češće se sije na gredice 4 - 5 redova na razmak 20 - 25 cm, a za jesensku potrošnju i skladištenje može se sijati i na ravne površine u redove (45 cm) ili trake (45+7 cm), ovisno o mehanizaciji za vađenje i preciznosti sijačice. Poželjan razmak biljaka u redu iznosi od 3 do 5 cm, a količina sjemena 7 - 10 kg/ha. Može se uzgajati i u lončanicama za prodaju kao ukras ili svjež prilog jelima.

Budući da je prioritet lišće, pri uzgoju troši se i više azota. Peršun listaš, koji se kosi 2 do 3 puta, nakon svakog otkosa prihranjuje se sa 30 - 50 kg azota. Uzgaja se na manjim površinama, obire se ručno, tako da se otkidaju vanjski listovi rozete. Tako se može postići najveći prinosi. Peršun listaš namijenjen preradi, sušenju ili zamrzavanju, kosi se kombajnom za zelje i odmah transporterom utovara u vozilo koje se kreće uz kosilicu. Prosječnan prinos iznosi oko 45 t/ha svježe mase lišća, a od toga su liske 27,10 t/ha.

Lišće peršuna za tržište pere se i slaže u vezice, a vezice u letvarice ili kutije. Može se skladištiti do 8 sedmica u hladnjači pri temperaturi od -1 do 0 °C i pri relativnoj vlažnosti zraka većoj od 95 %. Manje jedinice dobro je još i pakirati u perforirane vrećice od polietilena.

Izvor:

• prof.dr.sc. Mladen Jurišić; AGRO-BASE CD