Grašak

Grašak je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodica Lepirnjača (Fabaceae syn. Legumiosae). Sadrži bjelančevine (legumin, legumelin, vicilin, trigonelin i dr.), šećer, škrob, lecitin i dr. Veća količina lecitina nalazi se u sortama sa naboranim zrnom pa se u njima hlorofil duže čuva, pa su zrela zrna ovih sorti izrazito zelene boje.

Graškov korijen je vretenast, prodire duboko u tlo do 120 cm, dobro razgranat. Usisna moć korijena je velika. Visina stabla ovisi o sorti a može biti od 30-200 cm. List je parno perast, sa 1-3 para liski. Vrh lista završava viticom koja pomaže biljci da se prihvaća za oslonac. Cvjetovi su leptirasti, bijele boje pa više njih izbija iz pazuha lista. Mahune su različitog oblika, dužine i širine, a isto tako i raznih kombinacija boja. U mahunama se nalazi različit broj zrna što ovisi o sorti.

Agroekološki uvjeti

Temperatura

Grašak se uspješno uzgaja u uvjetima umjerene i vlažne klime. Optimalna temperatura za razvoj iznosi 18 ºC. Niče već kod temperature 4-6 ºC, a idealna temperatura za nicanje je 15-16 ºC. Mlade biljke podnose temperature i do -6 ºC. Za rast treba sunčanu poziciju i ne uspijeva u hladu.

Voda

Grašak ima velike zahtjeve za navodnjavanjem i ako su tla pjeskovita ili aluvijalna, obavezno je potrebno navodnavanje.

Tlo

Za rast su potrebna slabo kisela tla, pH 6,5-7,5. Ako je tlo kiselije, tada je potrebno provesti kalcifikaciju tla. Tlo treba biti rahlo, rastresito, mrvičaste strukture da se korijen može što bolje razvijati i da je što bolji razvoj kvržičnih bakterija (mikoriza).

Agrotehničke mjere

Plodored

Obavezno se uzgaja u plodoredu, a iza njega je dobro uzgajati paradajz i papriku jer zahvaljujući mogućnosti vezanja azota iz zraka, grašak ostavlja dobro opskrbljeno tlo azotom.

Obrada tla

Tokom jeseni tlo se mora orati do 30 cm dubine.

Gnojidba

Tlo za uzgoj graška treba biti izuzetno dobro nagnojeno. Azotna gnojiva upotrebljavaju se u manjim količinama i to samo radi osiguranja biljke azotom u prvim fazama razvoja. Kasnije one same usvajaju atmosferski azot i na taj način podmiruju svoje potrebe. Prilikom osnovne gnojidbe najbolje je dodati od 500 do 600 kg NPK 7-14-21 ili 8-16-24. Grašak nema velikih zahtjeva u proljetnom razdoblju i uglavnom prihrana se ne primjenjuje. Ako je usjev slabiji u porastu, tada se može oprezno prihraniti sa 100 kg KAN-a/ha.

Sjetva i sadnja

Sije se početkom aprila i to mehanizovanim sijačicama u redove razmaka 15-20 cm i 5-6 cm u redu. Potrebno je 80 do 120 biljaka/m2, što ovisi o sorti. Za jedan hektar potrebno je od 120 do 200 kg sjemena. Ova količina sjemena ovisi o vremenu sjetve i krupnoći sjemena. Tokom uzgoja visoke temperature utječu štetno tako što umanjuju prinos zrna.

Njega nasada

Za dobar rast grašak treba potpornje jer mu stabljika nije stabilna i nakon što naraste do određene dužine počinje polijegati. Ako se sije uz mrežu, onda se sije u redove. Ako se za potpornje koristie grane, onda ga je bolje sijati u skupinama. Kad malo poraste, oko podnožja biljke nagrne se malo zemlje jer to biljku čini stabilnijom. Kada se sazrije i sav se pobere, miče se s gredica i tako se oslobađa prostor za novu povrtnu kulturu, npr. u junu za crnu rotkvu ili repu. Preporučuje se ne čupati ga već porezati, zbog bakterija na korijenju koje obogaćuju tlo azotom.

Berba

Berba se vrši kombajnima na većim imanjima, a na manjim porodičnim imanjima ručno. Idealna berba graška je kada  je 75-80 % mahuna tehnološki zrelo. Postoji uređaj koji mjeri tvrdoću zrna, tj. njegov nivo zrelosti (tenderometar). Smatra se da je idealno vrijeme berbe i najkvalitetnija zrelost zrna kod 90 stupnjeva tenderometarske vijednosti. Prinosi ranih sorti su 40 t/ha, a kasnih sorti i do 70 t/ha.

Izvor:

• ​ Burza voća i povrća

Grašak šećerac vrlo je prijatnog okusa i predstavlja desertnu namirnicu. Mahuna graška šećerca nema pergamentnog sloja, koji se kod drugih mahuna nalazi s unutarnje strane i čini je tvrdom. Zbog toga se za konzumaciju koriste cijele mahune, kao i kod graha mahunara i to dok se zrno još nije u potpunosti razvilo.

Sadrži ugljikohidrate, bjelančevine i nešto masti. Od vitaminskih sastojaka sadrži prije svega karotin, vitamine grupe B te C i E vitamin. Sadrže značajan sadržaj glukokinina, tvari slične insulinu, pa predstavlja povoljnu namirnicu u prehrani dijabetičara. Radi visokog sadržaja celuloze poboljšavaju probavu. Energetska vrijednost mu je dosta niska i iznosi oko 170 kJ/100 g.