Cvekla

Sinonim: - | Engleski naziv: Beetroot | Latinski naziv: Beta vulgaris L. var. conditiva Alef.

Cvekla

Cvekla je dvogodišnja biljka koja u prvoj godini formira vegetativne organe, korijen, stabljiku i listove, a u drugoj generativne organe, cvjetnu stabljiku, cvijet, plod i sjeme. Ekonomski značaj cvekle je u činjenici da ostvaruje dobre prinose za kratko vegetacijsko razdoblje, a može se uzgajati u proljeće i u ljeto.

Cvekla u ishrani ljudi pored energetske vrijednosti ima i biološku zbog sadržaja vitamina, makro i mikroelemenata. Njezino bogatstvo mineralima, ugljikohidratima, mastima i bjelančevinama čini je zdravom ali i čestom prehrambenom namirnicom. Također, sadrži i male količine kobalta koji je sastavni dio vitamina B12. Pozitivno djeluje kod slabokrvnih osoba i djece. Često nazivana biljkom "vitalnosti", bogata je folatima, željezom i magnezijem, vitaminom C i kalijem. Prema obliku može biti okrugla i cilindrična.

Agroekološki uvjeti uzgoja cvekle

Temperatura

Cvekla je biljka relativno hladnog područja. Sjeme počinje klijati pri temperaturi od 5 °C. Na temperaturi od 10 °C niče za 10 dana. Mlade biljke podnose temperaturu od - 3 do - 4 °C. Odrasle biljke pred berbu mogu podnijeti kratke (mrazeve od 2 - 4 °C). Najteže podnosi mraz od sveg korijenastog povrća. Optimalna temperatura za rast je 15 - 23 °C, a maksimalne dnevne temperature iznad 30 °C nisu poželjne kao niti minimalne ispod 10 °C jer jedne i druge usporavaju rast.

Svjetlost

Cvekla se odlikuje najvećim zahtjevima u pogledu intenziteta svjetlosti među svim korjenastim povrćem. Ona pripada biljkama dugog dana. Zbog velikih zahtjeva za svjetlom ne preporučuje se uzgajanje cvekle kao međuusjeva. Cvekla pripada u biljke koje slabo iskorištavaju svjetlo. Za optimalno korištenje sunčeve energije bitna je optimalna lisna površina tokom vegetacije. Svjetlost utječe na prinos, a također i na kvalitet korijena cvekle.

Voda

U prvim fazama razvoja cvekla ima velike zahtjeve za vlagom, a kasnije umjerene. Da bi sjeme klijalo treba upiti vode u količini od 100 -170 % od vlastite mase. Zbog dobro razvijenog korjenovog sistema, cvekla bolje podnosi oskudice vlage od drugog korijenastog povrća, ali ne podnosi preveliku vlagu. Za uspješan uzgoj cvekle neophodna je minimalna količina padavina (190 - 230 mm). Veliki rashod vode cvekla ima u razdoblju od juna do augusta, kada usjev ima jako razvijenu lisnu površinu i kada je povećana temperatura, a vlažnost zraka niska.

Tlo

Najbolje prinose daje na plodnim, dubokim i strukturnim tlima bogatim organskim tvarima. Pogodna su aluvijalna tla i černozen, dok je na teškim i zbijenim tlima prisutna pojava deformacije korijena, slab prinos uz pogoršan kvalitet. Cvekli najviše odgovaraju neutralna do blago alkalna tla sa pH 6,5 - 7. Oranični sloj treba imati mrvičastu strukturu, dobar vodno-zračni režim, i mora čuvati vlagu koju lahko predaje biljci. Razina podzemne vode ne bi trebala biti viša od 1,2 m.

Agrotehničke mjere

Plodored

Za cveklu su najbolji predusjevi oni koji rano ostavljaju polje i ne iscrpljuju tlo. To su rani krompir koji je gnojen stajskim gnojem, rani kupus, krastavci i luk. U kombinovanoj povrćarsko-ratarskoj proizvodnji dobri predusjevi za cveklu su strne žitarice, grahorice, odnosno usjevi koji rano ostavljaju tlo za obradu. Pri izboru i redoslijedu u plodoredu, posebno na manjim površinama, vodi se računa o kompatibilnost (podudarnosti). Dobre biljke za uzgoj blizu cvekle su luk, salata, mahune, a loši zelje, blitva i stočna repa.

Obrada tla

Zadebljali korijen zbog kojeg se cvekla i uzgaja gotovo u potpunosti se razvija u tlu, pa je za njegov normalan rast i razvoj potrebno stvoriti dubok, rastresit oranični sloj. Dubina oranja za ciklu vrlo je bitna i treba iznositi do 30 cm. Osnovna obrada obavlja se neposredno po skidanju prethodnog usjeva i ona je plitka 10 -18 cm jer se tako sprječava pretjerano gubljenje vode iz tla. Površina tla prije sjetve treba biti odlično pripremljena i da se stvori rastresit površinski sloj u koji će biti položeno sjeme. Pripremljeni sloj tla treba biti u donjem dijelu optimalno zbijen jer se tada osigurava ascedentno (uzlazno) kretanje vode iz dubljih slojeva, a rastresit gornji sloj omogućuje bolju aeraciju (prozračivanje tla; protok zraka korz tlo), zagrijavanje i lakše nicanje. Pod predsjetvenom pripremom tla za cveklu podrazumijeva se kompleks agrotehničkih mjera kojima se obrađuje površinski sloj tla dubine 10 cm. U to vrijeme mogu se istovremeno unositi mineralna gnojiva, pesticidi i herbicidi radi uništavanja štetnika i korova. Predsjetvena obrada može se vršiti tanjuranjem, drljanjem, frezanjem, a na manjim površinama i kultiviranjem. Uz predsjetvenu pripremu unose se i gnojiva.

Gnojidba

U odnosu na druge povrćarske vrste cvekla najbolje iskorištava fosfor. Najbolje rezultate daje gnojenje sa 50 - 100 kg/ha azota, 100 kg/ha fosfora i 100 -150 kg/ha kalija i to u čistim hranivima. Dobri rezultati dobiju se i gnojidbom stajnjakom (40 t/h). Pri proizvodnji cvekle u osnovnoj obradi zaorava se trećina ili 1/2 azota i dvije trećine fosfora i kalija. Pred sjetvu se unosi preostala količina fosfora i kalija i do 1/5 ukupne količine azota. Preostala količina azota služi za prihranjivanje koje se obavija najčešće u dva navrata. Prvo, neposredno poslije prorjeđivanja, odnosno kada se pojavi drugi par listova i drugo pred sklapanje redova odnosno prije nego što lišće prekrije međuredni prostor.

Sjetva / sadnja

Cvekla se proizvodi sjetvom direktno iz sjemena. Uzgaja se na polju u intenzivnoj povrćarskoj proizvodnji i u vrtu na manjim površinama. Sjeme cvekle treba imati vlagu do 14,5 %, čistoću 97 % i klijavost 80 %. Sjeme cvekle zadrži klijavost za 2 – 4 godine. Za brzo nicanje preporučuje se potapanje sjemena u mlaku vodu (22 - 23 °C) tokom dva dana, a zatim se prosuši i sije. Dezinfekcija sjemena i tretiranje biostimulatorima daju dobre rezultate.

Cvekla se sije na međurednom razmaku od 45 - 50 cm. Vrijeme sjetve zavisi od cilja proizvodnje, a za ljetnu potrošnju cvekla se može sijati od polovice marta pa do kraja maja. Vrijeme sjetve bitno utječe na prinos, ali i na kvalitet cvekle. Cvekla sijana u proljeće može ostati na polju do kraja vegetacije (do sredine oktobra - dužina vegetacije 160 - 170 dana) kada postiže punu tehnološku zrelost. Međutim cvekla se već poslije 75 - 90 dana od nicanja može ubirati kao mlada s ukusnim korijenom. Optimalna dubina za sjetvu kreće se 2,5 -3 cm. Pliće se sije kod ranijeg roka, na tlu težeg mehaničkog sastava, na vlažnom tlu i pri slabijoj predsjetvenoj pripremi.

Sklop zavisi od uvjeta proizvodnje. U proljetnoj sjetvi gustoča je manja nego u ljetnoj i ona zavisi od cilja proizvodnje. Ako se cvekla proizvodi za svježu potrošnju kao "mlada cvekla u vezicama" onda podnosi gušći sklop, a ukoliko je namijenjena čuvanju i preradi uzgaja se u nešto rjeđem sklopu. Da bi se optimalno iskoristila sunčeva energija bitno je održavati optimalnu lisnu površinu tokom cijele vegetacije. Za dobivanje korijena prve klase, najpovoljnijeg za preradu, najbolje je ako se cvekla razvija na razmaku u redu od 8 - 10 cm.

Njega nasada

Prorjeđivanje se vrši uz pomoć mehanizacije. Ukoliko usjev nije jako gust, u kasnijim fazama (40 - 50 dana od sjetve) može se vršiti prorjeđivanje u cilju probne berbe kada se mlada cvekla iznosi na tržište za svježu potrošnju. Kada se cvekla proizvodi iz rasada rasađivanje se vrši u fazi 2 - 4 lista. Prilikom rasađivanja treba voditi računa da se aktivni pupoljak ne prekrije zemljom što bi dovelo do propadanja biljke.

Međuredna obrada se obavlja najčešće 3 - 4 puta tokom vegetacije, sve dok biljke ne sklope redove. Najbolje je da se kultivacija vrši po potrebi, odnosno da se izvodi poslije svakog navodnjavanja ili poslije svake jače kiše, u cilju spriječavanja formiranja pokorice. Dubina kultivacije u početku može biti nešto veća (6 - 8 cm), a kasnije nešto manja (3 - 5 cm).

Berba

Kod izbora mehanizacije kao pomagala za berbu povrća treba uzeti u obzir vrstu i konačni produkt pri čemu agrotehniku treba prilagoditi zahtjevima mehanizacije. Ubrani korijen kod povrća može se koristiti u svježem stanju, poslije dužeg skladištenja i za preradu. Na kvalitet rada mehanizacije za ubiranje utječu pored ostalih i slijedeći elementi: izbor parcele, priprema tla, kvalitet sjetve i njega usjeva. Konstrukcija mehanizacije za berbu korjenastog povrća razvija se u dva pravca koja su uvjetovana s dva različita načina ubiranja: čupanjem korijena pomoću lisne mase (sa uklanjanjem lisne mase na samom mehanizovanom pomagalu) i iskopavanjem korijena (uz prethodno uklanjanje lisne mase i čišćenje korijena od primjesa zemlje). Mehanizacija može biti jednoredna i višeredna. Kod primjene jednoredne mehanizacije minimalni razmak između redova treba iznositi 28 - 30 cm, a kod višerednih veći (45-50 cm).

Vrlo je značajno da se cvekla dobro čuva tokom zime, što omogućuje da se za ishranu koristi u svježem stanju tokom dužeg vegetacijskog razdoblja. Kod stavljanja cvekle na čuvanje uz korijen cvekle ostavljaju se lisne drške dužine oko 2 cm. Ukoliko je vlažnost zraka 96 – 100 %, a temperatura blizu 0 °C, tada su povoljniji uvjeti za čuvanje. Ona se može uspješno čuvati 3 - 5 mjeseci, ali isto tako i do 8 mjeseci, ako je skladište hladno i raspolaže sistemom za ventilaciju. Za domaće potrebe i za manju preradu od značaja je čuvanje u objektima kao što su trapovi, podrumska skladišta, hladnjaci.

Izvor:

  • prof.dr.sc. Mladen Jurišić; AGRO-BASE CD
  • Burza voća i povrća

Cvekla - Sorte

ukupno: 11, aktivno: 4, neaktivno: 7

BIKOR

BIKORES

BONEL

CYLINDRA

D`EGYPTE

DETROIT
(PALLA ROSSA, RED BALL)

NERO RS

PABLO

TAUNUS