Engleski naziv: White root, salsify garden | Latinski naziv: Tragopogon porrifolius L. ssp. porrifolius
Bijeli korijen, vrtni turovac slabo je poznato povrće. Masovnim monokulturnim uzgojem druge vrste povrća istisnule su ga s tržnica, većinom zbog činjenice da se korijen, glavni jestivi dio biljke, lako lomi pri mehanizovanom vađenju čime mu se umanjuje trajnost i tržišna vrijednost. Zbog velike količine vlakana i malo kalorija, turovac povoljno utječe na regulaciju probave što ga čini namirnicom prikladnom za sve dobne skupine.
Uzgaja se zbog zadebljalog korijena, koji je po hranjivoj vrijednosti sličan crnom korijenu, a negdje se koristi i mlado lišće i cvjetna stabljika u drugoj godini. Dvogodišnja je biljka čiji je korijen dug 15 – 30 cm s 2 – 3,5 cm promjera. U provodnim snopovima ima lateks, koji na zraku posmeđi, ali nakon kuhanja tkivo je opet bijelo. U vegetativnoj fazi na skraćenoj stabljici ima rozetu lišća, koje po obliku podsjeća na poriluk, po kojem je vrsta dobila ime. Cvjetovi su u glavičastim cvatovima ružičaste do ljubičaste boje. U 1g ima 60 – 90 plodova, koji su ujedno i sjeme.
Minimalna temperatura klijanja je 5 °C, a optimalna za rast u vegetativnoj fazi 16 – 20 °C. Razvijena biljka dobro podnosi niske temperature.
Iako podnosi sušu, redovno zalijevanje omogućit će razvoj sočnijeg korijena i spriječiti razvoj vlaknaste strukture.
Bijeli korijen najbolje uspijeva na lakšim tlima neutralne ili blago alkalne reakcije.
Bijeli korijen zauzima površinu gotovo cijele godine. Najmanje 5 godina ne smije se sijati na istu površinu. Najbolje predkulture su žitarice ili krompir.
Tlo se duboko obrađuje uz primjenu podrivača u zimu, a predsjetvena se obrada obavlja u proljeće.
U fazi početnog sporog rasta nije preporučljivo vršiti međurednu obradu jer su u to vrijeme biljke vrlo osjetljive. Kada se biljke bolje razviju, potrebne su još dvije kultivacije uz prihranu. Kad razvije nekoliko listića, razrjeđuje se u redu na razmake oko 8 - 10 cm biljka od biljke.
U predsjetvenoj pripremi ili još pri jesenskoj obradi gnoji se kalijevim i fosfornim gnojivima, a azot se dodaje u dvije prihrane, prvi put kada počne intezivniji rast, a drugi put početkom augusta. Za prinos korijena od 20 t/ha gnoji se s 110 kg/ha azota, 45 kg/ha fosfora i 150 kg/ha kalija.
Može se sijati i nešto ranije od crnog korijena, u februaru i martu, na međuredni razmak 30 – 50 cm i 10 – 15 cm u redu. Sije se na otvorenom u rano proljeće, na sunčanu gredicu, za jesensku berbu, ili u ranu jesen za proljetnu berbu. Bolje uspijeva i veći prinos daje tokom hladnijih ljeta.
Berba je ovisno o vrsti i vremenskim prilikama za 120 - 150 dana. Prilikom berbe potrebno je obratiti pažnju na činjenicu da korijen može biti duboko u zemlji i da se lahko lomi, a oštećen znatno kraće zadržava svježinu. Zbog sporog rasta u vegetativnoj fazi korijen je prikladan za vađenje tek u oktobru i novembru, a ako zemlja nije smrznuta može se vaditi i tokom zime. Uz dobru njegu tokom vegetacije može se postići prinos od 25 t/ha.
Izvor:
ukupno: 1, aktivno: 0, neaktivno: 1
MAMMOUTH