Mačji repak

Mačji repak manje je rasprostranjen od klupčaste oštrice i vlasulje livadne, a raste u Europi, Maloj Aziji, Sjevernoj Africi i Sjevernoj Americi u klimatski hladnijim i planinskim područjima. Daje odličnu zelenu masu, silažu i sijeno. Koristi se za ishranu stoke u zelenom stanju košnjom i napasivanjem i za proizvodnju sijena i konzerviranje (sjenaža i silaža). Bolje podnosi košnju nego intezivnu ispašu jer nakon intezivne ispaše, posebno ovcama, brzo nestaje (2 do 3 godine) zbog preniskog odgrizanja. To je jedna od najkasnijih visokih trava. Vijek trajanja je od 4 – 6 godina, a u povoljnim uvjetima i više. Prinos zelene mase je do 50 t/ha.

Morfološka svojstva

Korijen je nježan, dobro razvijen, žiličast, najvećim dijelom nalazi se u oraničnom sloju tla (na 30 cm dubine). Formira rahli busen. Stabljika je uspravna, glatka, otporna na polijeganje, naraste do 130 cm i više. Mačji repak na dnu vlati ima specifično lukovičasto zadebljanje (gaplokorm) po čemu se lako poznaje u bescvjetnom stanju. U zadebljanju su nakupljene rezerve hranjivih tvari. Zadebljanje je veće što su uvjeti za rast nepovoljniji. Listovi su ravni i goli, oko 30 – 35 cm dugi i postepeno suženi, sivozelene boje, na vrhu žućasto zeleni. Cvat je cilindrična metlica (repak) dužine 15 – 25 cm, a širine 4 – 8 mm. Plod je okrugao do jajolik, do 2 mm dug, srebrenastosmeđe boje. Često se događa da su po dvije sjemenke zajedno. Masa 1 000 sjemenki je oko 0,4 grama.

Biološka svojstva

Mačji repak je jara višegodišnja trava, koja od druge godine i u drugom porastu razvija generativne organe. Jedna je od najotpornijih vrsta trava na niske temperature. Nakon sjetve razvija se sporo. Najbolje uspijeva na srednje teškim ali i teškim plodnim tlima umjerene vlažnosti. Stranooplodna je biljka. Počinje cvasti rano ujutro pred izlazak sunca, pri temperaturi višoj od 10 °C. Od cvatnje do sazrijevanja potrebno je oko mjesec dana. Sjeme klije kod temperature od oko 5 °C. U povoljnim uvjetima niče za 5 do 7 dana.

Agrotehnika proizvodnje

Kao predkultura odgovaraju mu žitarice i jednogodišnje mahunarke. Sjetvu je bolje obaviti u ljetno-jesenskom roku, pa se sistem obrade primjenjuje kao i za ozime kulture. Osnovnu obradu tla treba obaviti u augustu na dubini oraničnog sloja (30 cm dubine).

Gnojidba

Dobro reagira na gnojidbu, posebno azotnim gnojivima, tako da i kod visokih doza azota ne poliježe zbog otpornosti na polijeganje. Količina potrebnih hraniva za proizvodnju voluminozne krme sadrži 200 kg/ha azota, 70 kg/ha fosfora i 90 kg/ha kalija. U proizvodnji sjemena gnoji se s oko 100 kg/ha azota, dok je gnojidba s fosforom i kalijem kao i za voluminoznu krmu.

Sjetva

Za proizvodnju voluminozne krme sije se u čistoj kulturi ili u smjesama s višegodišnjim mahunarkama i travama. U čistoj kulturi u vrlo povoljnim uvjetima sije se od 10 – 11 kg/ha. U smjesi s lucerkom sije se 3 – 5 kg/ha mačjeg repka i 9 – 12 kg/ha lucerke, a u smjesi s crvenom djetelinom sije se 4 – 6 kg/ha sjemena mačjeg repka i 8 – 11 kg/ha sjemena crvene djeteline. Sije se na dubinu od 1 cm. Za proizvodnju sjemena sije se na međuredni razmak od 25 – 30 cm, s 5 do 6 kg/ha sjemena. Sjetvu treba obaviti u kasno ljeto (august).

Vrijeme korištenja za krmu

U povoljnim uvjetima mačji repak daje dva do tri (i više) porasta tokom godine. Najveći prinos mase daje u prvom porastu. Košnju je najbolje obaviti u fazi pojave cvati.

Žetva sjemena

Sjeme se vrlo malo osipa u zriobi što olakšava određivanje vremena žetve. Žetvu treba početi kada je 40 % metlice repaka pobijelilo, a na 3 do 10 % cvata vrhovi su na dužini do 1 cm otrušeno sjeme. Nakon žetve sjeme treba svesti na skladišnu vlagu od 13 %. Najveći prinosi sjemena, koji iznose do 1 000 kg/ha, postižu se u drugoj, trećoj i četvrtoj godini proizvodnje.

Izvor: prof.dr.sc. M. Stjepanović, prof.dr.sc. Z. Štafa, prof.dr.sc. G. Bukvić; Trave za proizvodnju krme i sjemena; 2008.