Ljulj talijanski (Mnogocvjetni ljulj)

Ljulj talijanski (Mnogocvijetni ljulj) koristi se u zelenom stanju za hranidbu i za proizvodnju sijena, sjenaže i silaže. Poslije košnje brzo se obnavlja i u povoljnim uvjetima može dati 3 i više porasta tokom godine, a u uvjetima navodnjavanja i do 6 otkosa. Prinosi zelene mase iznose 40 – 80 t/ha, a sijena 12 t/ha i više.

Morfološka svojstva

Korijen je žiličast. Stabljika naraste 70 – 80 cm pa i više. Listovi su svijetlozelene boje s izrazito sjajnim naličjem. Cvat je klas, a klasići imaju osje. Sjeme je žuto-smeđe do sive boje i dužine od 5 do 6,5 mm. Masa 1 000 zrna iznosi oko 2,2 grama.

Biološka svojstva

U jesenskom razdoblju podnosi niske temperature i do -10 °C. Zimske temperature izdrži do -20 °C. Najbolje uspijeva na srednje teškim, dubokim, umjereno vležnim tlima.

Agrotehnika proizvodnje

Obično se sije iza žitarica kao ozima kultura. Dobar predusjev su mu jednogodišnje mahunarke. Nakon skidanja predusjeva potrebno je odmah obaviti plitku obradu. Osnovno oranje i gruba obrada obavlja se krajem augusta ili početkom septembra. Fina priprema tla obavlja se pred sjetvu.

Ako se talijanski ljulj sije u smjesi s crvenom djetelinom, tada se sije u vrijeme sjetve crvene djeteline, krajem augusta i početkom septembra. Ako se sije kao čista kultura za proizodnju voluminozne mase onda se sije s 20 – 25 kg/ha sjemena. Ovisno o sklopu lucerke i crvene djeteline u drugoj, trećoj, a ponekad i prvoj godini korištenja, u lucerište i djetelište usijava se talijanski ljulj u količini od 5 – 10 kg/ha, pa se tako produžava vijek korištenja i povećava prinos. Kvalitetna krma dobije se košnjom do početka klasanja. Za proizvodnju krme, ovisno o karakteristikama tla, usjev treba gnojiti za svaki otkos azotnim gnojivima s ukupno 140 – 250 kg/ha azota godišnje.

Proizvodnja i žetva sjemena

Za proizvodnju sjemena sije se u čistoj kulturi s 10 – 12 kg/ha sjemena na međuredni razmak od 25 cm. Žetva sjemena obavlja se kada je sjeme visoke vlažnosti jer se suho sjeme osipa kao i kod engleskog ljulja. Kod sjetve se ne preporučuje bunker kombajna napuniti do kraja jer se sjeme zbog vlažnosti zbije i teško istovari u prikolice. Osim toga, sjeme se zagrijava, pa ako duže stoji, može doći do pada klijavosti. Nakon žetve sjeme se odvozi na sušenje. Ako nema sušara, sjeme treba u vrlo tankom sloju staviti u natkriveni prostor i prevrtati kako ne bi došlo do zagrijavanja i pada klijavosti.

Po uklanjanju žetvenih ostataka tlo se gnoji azotnim gnojivima u količini od 25 kg/ha jer se u drugom porastu može ostvariti, ovisno o vremenskim prilikama, prinos sjemena od 300 – 500 kg/ha.

Izvor: prof.dr.sc. M. Stjepanović, prof.dr.sc. Z. Štafa, prof.dr.sc. G. Bukvić; Trave za proizvodnju krme i sjemena; 2008.