Djetelina crvena

Djetelina crvena najprije se koristila kao ljekovita biljka, a danas se uzgaja kao visoko cijenjena krmna kultura. Daje veoma kvalitetnu krmu i u tlu ostavlja oko 100 kg/ha azota, što značajno popravlja strukturu tla i zato je jako dobra predkultura za većinu ratarskih kultura.

Morfološka svojstva

Korijen je vretenast, dobro razvijen, dobre usisne snage i prodire u tlo do dubine od 1,5 m, a u širinu i do pola metra. List se sastoji od glavne peteljke, na kojoj se razvijaju tri listića, jajolika oblika obrasla dlačicama. Stabljike narastu do 50 cm. Cvjetovi su skupljeni u glavicu crvene boje. Plod je mahuna u kojoj se nalazi jedna sjemenka. Masa 1 000 sjemenki teži oko 1,7 grama.

Agroekološki uvjeti za razvoj

Odgovaraju joj nešto više proljetne temperature bez većih ljetnih vrućina. Otpornost na niske temperature ovisi o sortimentu, agrotehnici i načinu korištenja. Crvena djetelina ne smije biti previsoka kada ulazi u zimu, a mora skupiti dovoljno rezervnih hraniva u korijenu. Zato je treba pravodobno prestati kositi (košnja, ispaša). Dobro uspijeva na srednje teškim, zbijenim ali propusnim tlima. Odgovara joj slabo kisela reakcija tla.

Agrotehnika za proizvodnju

Najbolje predkulture su joj okopavine gnojene stajskim gnojivom (krompir, šećerna repa) i žitarice ako se crvena djetelina sije u jesen. Plodored joj iznosi 5 i više godina. Obrada tla ista je kao i za lucerku. Tlo mora biti usitnjeno i mrvičaste strukture. Gnojidbom je potrebno unijeti oko 50 kg/ha azota, 150 kg/ha fosfora i 200 kg/ha kalija.

Najbolje je sijati čistu djetelinu i to u prvoj polovici septembra. Sjetva se obavlja ručno ili sijačicama na razmak od oko 12 – 14 cm pa se obavlja drljanje laganim drljačama kako bi se sjeme pokrilo i nakon toga sprovodi se valjanje. Najbolje je crvenu djetelinu sijati s talijanskim ljuljem i to 16 kg/ha crvene djeteline i 5 kg/ha talijanskog ljulja ili u kombinaciji s klupčastom oštricom (6 kg/ha) ili mačjim repkom (4 kg/ha).

Izvor: Prof.dr.sc. M. Gagro; Industrijsko i krmno bilje; 1998.