Kosibaše pjesmom i otkosom okitile Grmeč

Petrovačka strana Grmeča odzvanjala je od krajiške pjesme, oštrenja kosa kovanica i britkih otkosa. Najbolje kosibaše iz BiH, Crne Gore, Srbije i Slovenije došli su u selo Smoljanu, nadajući se s pravom da će uživati u viteškom takmičenju, druženju i eventualnoj pobjedi. Smoljanska trava u julu jedna je od najtvrđih na Balkanu i pravi je izazov i za kosce i za ljute kose, otkovane i naoštrene baš za ovu priliku.

Nedeljko Kerlec iako Novosađanin, mislima je u rodnom Janju kod Šipova. Kosi kovanici je izvukao žicu, odabrao najbolji brus i došao u Smoljanu. Pobjednik je devete manifestacije "Prva kosa Grmeča".

"Pravi Krajišnik gdje god ode sa sobom ponese kosu kovanicu, a u mislima zavičaj. Draga mi je ova pobjeda, jer ovdje na Grmeču je elita kosača. Svako se ovdje ne smije latiti kose", kaže Kerlec.

Miloš Trkulja, jedan je od organizatora svih devet dosadašnjih takmičenja kosaca. Miloš kaže da je kosa simbol života i opstanka, da kosu prati pjesma, druženje, pečenje, stari običaji...

"Nekad se živjelo od kose i trave. Moralo se na vrijeme nakositi i za zimu spremiti dovoljno sijena. Kosa nas danas vraća u prošlost. Sa nama su kosci iz Novog Sada. Tomislavgrada, Mrkonjić Grada, Crne Gore, Srbije i Slovenije. Pobjeda ovdje u Smoljani nije obična pobjeda,ovdje je trava tvrda i ljuta", kaže Trkulja.

Kovači darivani da naprave najbolje kose

Mirko Kecman, takođe jedan od organizatora "Prve kose Grmeča", rođen je u Smoljani, selu koje je nekada imala 350 domaćinstava, a danas sedam puta manje, biranim riječima priča o kosi, svome selu, ljudima i običajima.

"Kosa je nekada bila kao fabrika, obezbjeđivala je život, kosom su se školovala i prehranjivala djeca. Kosa je bila prestiž, dobra kovanica je vrijedila mnogo. Upravo zbog toga održavale su se dobre veze sa majstorima kovačima, "podmićivani su" jaganjcima ili ljutom rakijom i priglavcima, kako bismo dobili kosu ljuću od ostalih kosa", kaže Mirko.

Milorad Sladojević iz Mrkonjić Grada je dugogodišnji kosibaša i majstor kose. Milolorad smatra da je košenje jedan od težih seoskih poslova,koji je ujedno i viteštvo.

Ne dozvoljavaju da izumru kosa i košenje

"Nas dvadesetak kosibaša obilazi desetak kosidbi. Ne dozvoljavamo da izumru kosa i košenje. Jer onda bi izumro i život, nestalo bi i sela i običaja. A da je kositi lako, kosio bi svako. Kad je kosa u rukama čovjeku radi svaki mišić u organizmu. Kosa u rukama dobrog kosibaše je kao mač u rukama viteza", kaže Sladojević.

Zanimljivo je da se takmičenje u košenju odvijalo i u juniorskoj i pionirskoj te u ženskoj konkurenciji. Manifestaciju je zatvorio Mirko Kecman, predsjednik Organizacionog odbora "Prve kose Grmeča 2017", koji je prethodno uručio novčane nagrade i pehare pobjednicima,a potom i zahvalnice svim učesnicima, sponzorima, te načelniku opštine Bosanski Petrovac, Zlatku Hujiću, Petrovac - Drinić Milanu Grbiću i predsjedniku MZ Smoljana Marinku Mrđi.

Ne dozvoljavamo da izumru kosa i košenje. Jer onda bi izumro i život, nestalo bi i sela i običaja. A da je kositi lako, kosio bi svako.

I tako dok kosibaše veličaju svoje kose i umijeće, ispredajući priče o ljutoj grmečkoj travi, na drugoj strani zaori se krajiška pjesma uz poznati stih "Koliko je srce u obada, kad istjera junicu iz hlada!".

Možda bi ovu kratku reportažu valjalo završiti stihovima "Rakija je pitka, a djevojka vitka, koso moja moraš biti britka! Koso moja zlatom okovana, pamtiće te Grmeč i Smoljana!"