Jedan od najvažnijih faktora za rast biljaka je dostupnost makronutrijenata i mikronutrijenata, a ta dva faktora direktno su povezana sa pH vrijednošću.
Dobro je poznato da kiselost zemljišta utječe na prirast biljaka, prinos i uopćee na uspješan uzgoj i produktivnost biljne proizvodnje. Reakcija zemljišta (pH vrijednost) javlja se kao edafski faktor i ukazuje na stepen zasićenosti bazama adsorptivnog kompleksa i zemljišnog rastvora. Ukoliko u zemljišnom rastvoru prevladavaju H+ ioni, tada je zemljište kiselo, a ako u njemu prevladavaju OH- ioni, onda je ono alkalno. Kada se dogodi da u zemljišnom rastvoru podjednako ima H+ i OH- iona, tada je zemljište neutralne reakcije. Kiselost zemljišta ometa uspješan razvoj biljaka jer ona direktno utječe na dostupnost hranjivih elemenata koji se nalaze u njemu.
Mjerenje pH vrijednosti može pomoći uzgajivačima biljaka (profesionalcima i amaterima) da bolje razumiju dostupnost nutrijenata, rastrestitost zemljišta, kao i vrste biljaka koje se mogu uzgajati. pH vrijednost zemljišta zavisi od mnoštva faktora. Za alkalna zemljišta karakteristično je da akumuliraju rastvorne soli i karbonate i često se nalaze u područjima bogatim krečnjačkim stijenama. Kisela zemljišta karakterizira prisustvo slobodnih iona vodika (H) i aluminijuma (Al) koji nastaju zbog kiselih kiša, dodatka đubriva i razlaganja organske tvari, objašnjava stručnjak Valentina Aleksić iz PSSS.
Kako Aleksić objašnjava, jedan od najvažnijih faktora za rast biljaka je dostupnost makronutrijenata i mikronutrijenata, a ta dva faktora direktno su povezana sa pH vrijednošću. Kod zemljišta i rastvora za đubrenje, pH će odrediti rastvorljivost nutrijenata, kao i njihovu pristupačnost ili nepristupačnost. Biljke mogu usvajati hranjive elemente iz zemljišta samo u okviru odgovarajućeg raspona pH vrijednosti, pa se može dogoditi da nekog elementa u zemljištu ima dovoljno, ali da zbog pH vrijednosti nije dostupan biljkama.
Zemljišta koja imaju pH između 4.0 i 5.0, smatraju se jako kiselim. Rastvorljivost minerala poput aluminijuma, željeza i mangana se u njema povećava i oni mogu postati toksični za biljke. Slaba plodnost kiselih zemljišta također je uzrokovana i nedostatkom ili smanjenom dostupnošću kalcijuma (Ca), magnezijuma (Mg), fosfora (P) i nekih mikroelemenata u adsorptivnom kompleksu zemljišta. Kiselost ne odgovara ni radu bakterija, pa u zemljištu prevladavaju gljivice i u njemu se nagomilavaju fulvokiseline koje potiču proces razaranja kompleksa apsorpcije i vrlo štetno utječu na plodnost zemljišta.
S druge strane, ni jača alkalnost nije pozitivna jer blokira veći broj mikroelemata, ubrzava mineralizaciju organske materije i favorizira pojavu nekih biljnih bolesti. Poznato je da kreč utječe i na strukturu (mrvičavost) zemljišta. On teška glinovita zemljišta, zbijena i nepogodna za obradu, prevodi u lakša rastresitija. Kreč ima sposobnost zgrušavanja i zbog toga je u stanju povezati sitne zemljišne čestice (glinu) praveći od njih krupnije mrvice i čestice. Na taj način nastaje mrvičasta struktura poželjna za svaki tip zemljišta jer je u njima povoljan vodo-zračni i toplotni režim.
Zemljišta sa pH vrijednošću višom od 8.0 ili 9.0 smatraju se jako baznim. U takvim zemljištima nutrijenti nisu rastvorljivi niti dostupni biljkama. Iako optimalan pH za unos nutrijenata zavisi od vrste biljke koja se uzgaja, većina raste na zemljištu koje je blago kiselo. Važno je napomenuti da postoje i optimalne pH vrijednosti za razmnožavanje korisnih bakterija u zemljištu, kao što su bakterije koje pretvaraju atmosferski azot (N2) u jedinjenje azota koje biljke mogu koristiti (NH4+). Ti azotofiksatori se razmnožavaju blizu korijena mahunarki kada je pH u opsegu između 6.0 i 8.0.
Kada je riječ o značaju monitoringa i mjerenja pH vrijednosti zemljišta, uzorke treba redovno analizirati da bi se odredile potrebne agromeliorativne mjere, obavila efikasna kalcifikacija i utvrdilo koliko je materijala potrebno za kalcifikaciju. Primjenom postupka svakako valja uzeti u obzir neutralizirajuću vrijednost materijala za kalcifikaciju i obavljati je češće s manjim količinama. Upotrebom prekomjerne količine materijala za kalcifikaciju smanjujemo preuzimanje većine hranjiva iz zemljišta i potičemo nepovoljne efekte na intenzitet rasta biljaka kroz duži vremenski period.
Mjerenje i utvrđivanje pH vrednosti zemljišta osim standarnog laboratorijskog načina, moguće je utvrditi direktno u polju pomoću pH-metra ili multiparametarskih prijenosnih mjerača kojima se određuju trenutne vrijednosti pH/EC-elektroprovodljivosti rastvora /TDS- sadržaja ukupno rastvorljivih soli u zemljištu.
Foto: Vlada Marinkovic/Flickr
Izvori
Tagovi
Autor
