Darko Stojanović, inženjer iz Lazarevca prije pet godina kupio je vršalicu jer kako kaže, voli stare mašine, ali ona nije samo eksponat već je i u funkciji.
Vršalica je u proteklih stotinjak godina zauzimala značajno mjesto u poljoprivrednoj proizvodnji i životu jednog domaćinstva na selu. Prije nego što je napravljena, vršidba je bila ručna, takozvanom mlatilicom odvajalo se sjeme od stabljike. Kada je u 18. vijeku patentirao Andrew Meikle iz Škotske, bio je to veliki napredak. Da bi se posao obavio kako treba potrebno je da je opslužuje 10 do 12 ljudi.
Darko Stojanović, inženjer iz Lazarevca (susjedna Srbija, op.ur.) prije pet godina kupio je vršalicu jer kako kaže, voli stare mašine, ali ona nije samo eksponat već je i u funkciji.
"Vršalicu sam prije pet godina kupio od Koste Bajića iz sela Brajići na Suvoboru, bila je dobro očuvana, a sad je i remontovana i besprijekorno radi," počinje priču Darko. "Bitno je da mašina ne stoji pod krovom, već da se stavi u pogon. Kao mašinski inženjer i dijete sa sela volim mehanizaciju, počeo sam da skupljam te stare mašine i sve su one u funkciji," kaže Darko uz osmijeh.
Poljoprivredne mašine koje su nekada bile vrhunac tehnike i mogao je da ih ima samo imućni domaćin, za većinu su danas samo staro gvožđe, ali ne i za Darka koji ih pronalazi širom Srbije i želi da jednoga dana na svom imanju napravi neku vrstu muzeja.
"Imam sijačicu, drljaču, trijeru, kosilicu, spravu za predenje vune i sve sam to kupio, nešto sam dobio na poklon, ili su mi dali na čuvanje. Hoću da sačuvam tradiciju srpskog sela u Kolubarskom Leskovcu i da generacijama koje dolaze prikažem ljepotu nekadašnjeg života na selu."
A kako funkcioniše ova starinska mašina za žito? Jedan čovjek je morao stajati pored mašine i dodavati snopove, drugi je na samoj vršalici i u nju ubacuje snop po snop, ali i tu postoje pravila i veoma je bitno pod kojim uglom se snoplje ubacuje. S jedne strane mora biti radnik koji će odbacivati slamu, ali neko mora voditi računa i o pakovanju žita u džakove.
Učenici Poljoprivredne škole sa Domom učenika Valjevo i praktično su mogli da isprobaju rad na vršalici, a do sada ovakvu mašinu nisu videli. Filip Terzić, učenik je druge godine u Poljoprivrednoj školi, smjer rukovalac mehaničar i kaže da se mašine koje su se koristile nekad i ove sad mnogo razlikuju.
"Ovo je baš starinska mašina, na vrhu se ručno ubacuje snoplje, sa jedne strane ispadaju stabljike, a sa druge strane zrno. Ovo se mnogo razlikuje od onoga što mi učimo i sa čim radimo. Mnogo je lakše raditi sa ovim novim mašinama."
Đorđe Plavšić je na smjeru poljoprivredni tehničar i nije do sada imao priliku da vidi ili radi na vršalici.
"Lijepo je susresti se sa ovakvom mašinom koja predstavlja neku našu tradiciju. Danas je sve ubrzano, svaki proces na imanju se brzo obavlja. Ovo je nešto drugačije i treba da vidimo i kako se to nekad radilo. Tako ćemo i znati koliko nam je sada lakše da radimo i obavljamo neke poljoprivredne poslove."
Vršaj je prikazan u sklopu obilježavanja 96-te godišnjice postojanja i rada škole. "Naši učenici nikada nisu vidjeli vršalicu, a dobro je i da se oni stariji podsjete kako izgleda. Isprobali su vršaj pšenice, koja je bila glavna žitarica u nekadašnjim domaćinstvima," objašnjava Milan Gajić direktor Poljoprivredne škole u Valjevu.
Hljeb se nije kupovao kao danas, već su ga domaćice od svog žita i brašna pravile. Poslije vršaja žita u ranijim vremenima domaćini u selu znali su koliko će imati žita, odnosno brašna da prehrane uglavnom mnogočlane porodice.
U planu je i organizovanje sjetve iz starih vremena i vršidba parnom mašinom.
Tagovi
Autorica
