Što je lanolik i kako se uzgaja?

Lanolik (Camelina sativa) je cvjetnica iz obitelji krstašica. Poznat je još pod nazivima bolji ili divlji lan, sibirski lan, a na engleskom: gold of pleasure ili "zlato užitka". Sinonimi za lanolik su još i njemački sezam i sibirska uljarica.

Lanolik je jednogodišnja ozima biljka porijeklom iz Europe i srednje Azije, a najviše se uzgaja u Europi i Sjevernoj Americi. Sredinom 20. st. u većini europskih zemalja, osim u Rusiji gdje je i nadalje važna uljarica, lanolik je postepeno zamijenjen drugim uljaricama, prvenstveno uljanom repicom i suncokretom, čija ulja imaju daleko manju količinu omega-3 masnih kiselina. Glavni razlog za njihov uzgoj je u tome što ulja uljane repice i suncokreta lakše hidrogeniraju, što ih čini jednostavnijim za korištenje u suvremenoj prehrambenoj industriji.

Od sjemena do žetve svega 85 do 100 dana

Ipak, danas dolazi do porasta zanimanja za lanolik i njegovo odlično sjeme zbog izvrsnog ulja i mogućnosti ekološke proizvodnje, otpornosti na nametnike te zbog niskih nutritivnih zahtjeva. Lanoliku je potrebno svega 85 do 100 dana od sjemenke do žetve, što ga svrstava u brzo rastuće kulture. Tradicionalno se uzgaja za proizvodnju biljnih ulja i hrane za životinje. Odlikuje se jednostavnim potrebama za tlom, hranivom, temperaturom i oborinama te na taj način ukazuje na moguću uspješnu proizvodnju i na našem području, posebno tijekom ljetnih mjeseci.

Što treba znato o uzgoju lanolika?

Lanolik se može uzgajati u gorju, na visinama do 1.400 metara. Ne postavlja mnoge zahtjeve u pogledu klime te visoke temperature u razdoblju cvatnje znatno ne utječu na proizvodnju. Raste dobro u umjerenim temperaturama. Može se uspješno uzgajati i u sušnim područjima. Zbog kratkog razdoblja vegetacije nastoji se izbjeći suša u najtežem dijelu vegetacije. Lanolik nema velike zahtjeve ni prema tlu. Uspijeva dobro čak i na lakim, pješčanim tlima, siromašnim hranjivim tvarima. Ipak, ne raste dobro na teškim glinenim tlima, a nisu pogodna niti močvarna tla. Može se koristiti kao usjev u plodoredu sa pšenicom.

Ova kultura daje prinos između 730 i 1.460 kg/ha u područjima sa manje od 400 litara padalina godišnje. Razvija glatke ili dlakave stabljike koje postaju bujne kod dozrijevanja i dostižu visinu od 25-100 cm. Listovi imaju oblik strelice, dugi su 5-6 cm, sa glatkim rubovima. Svaka stabljika ima puno sitnih žutih cvjetića od kojih svaki ima 4 latice. Sjemenke su kruškolikog oblika, narančaste ili smeđe boje, koje nastaju samooplodnjom, ali i oplodnjom koju vrše kukci.

Lanolik se sije na dubinu od 0,6 do 1 cm. Idealan razmak redova s obzirom na prinos, ekonomičnost potrošnje sjemenskog materijala i kontrolu korova je 15,2 cm pri čemu se na taj način koristi 3,62 kg/ha. Sjetva se obavlja krajem aprila pri povoljnim vremenskim uvjetima. Pod povoljnim vremenskim uvjetima se podrazumijevaju uvjeti prilikom kojih je moguće obavljati strojnu sjetvu. Tlo ne bi trebalo biti previše vlažno, jer se takvo tlo nakuplja na baterijama sijačice, sjetva se ne odvija ravnomjerno, a sabijanje tla od strane mehanizacije je značajno povećano.

Ulje lanolika - jedan od najboljih prirodnih izvora nezasićenih masnih kiselina

Sjemenke lanolika su vrlo male, daju ulje zlatne boje, delikatnog okusa poput lješnjaka, koje sadrži do 45% omega-3 alfa-linolenske kiseline(ALA). Osim vrijednih omega-3 masnih kiselina, bogato je snažnim antioksidansima, prvenstveno tokaferolom. Koristi se u kozmetici, ljudskoj prehrani i industriji. Lanolikovo ulje posjeduje pigmentna svojstva te se koristi u industriji boja i lakova. Također se koristi u industriji sapuna, kao hrana za životinje, organsko gnojivo i kao sirovina za bio-goriva.

Ulje se dobiva hladnim postupkom mehaničkog prešanja sjemenki podlanka. Ono je jedan od najboljih prirodnih izvora nezasićenih masnih kiselina. Ulje podlanka poznato kao i ulje boljeg lana učinkovita je zamjena za lan. Ulje podlanka po sastavu je esencijalnih masnih kiselina gotovo identično ulju lana, no prednost mu je značajno veća stabilnost.

Foto:extension.psu.edu