Šta je azotofiksacija i kako može smanjiti potrebu za đubrivom?

Azot je element neophodan biljkama, jer bez njega nema rasta i razvoja. Odgovoran je za proces fotosinteze i hlorofil. Vazduh sadrži 78 posto tog elementa, ali je on kao takav nepristupačan biljkama. Kako bi ga mogle iskoristiti, mora biti u oblicima koji se mogu usvajati korijenom (nitrati, nitriti, amonij), zbog toga je od iznimne važnosti azotofiksacija. Najveći dio ovog procesa odvija se pomoću biljaka i mikroorganizama u zemljištu. Osim toga, njihova primjena će poboljšati strukturu zemljišta, a što je posebno važno u ova krizna vremena kod visokih cijena, ali i nedostatka đubriva. 

Biljke kao rješenje

Najčešći način obogaćivanja zemljišta ovim elementom je uzgajanje pokrovnih usjeva koji na korijenu imaju kvržične bakterije. Mahunarke su našle široku primjenu kao pokrovni, ali i kao glavni usjev. Biljke iz ove porodice obogaćuju zemljište azotom i samim tim smanjuju količine đubriva koje trebamo unijeti.

Kada se koriste kao zelenišno đubrivo povećavaju organsku masu i plodnost zemljišta. Vrste s jačim korijenom sprečavaju eroziju, ali mogu pomoći i kod suzbijanja korova. Značajno poboljšavaju vodno-vazdušni režim. Značajne su za bioraznolikost, jer privlače oprašivače kada cvjetaju. Mogu da se koriste za malčiranje, zelenišno đubrivo, hrana za stoku, ali i kao hrana i sklonište za druge životinje.

U ovu svrhu koriste se: razne djeteline, grahorica, lucerka, bob, grašak, pasulj, soja, lupina, slanutak, kikiriki.

Svaka od ovih vrsta ima određene prednosti i namjenu. Djeteline se često koriste tokom proljeća i jeseni, pogoduju im blage zime. One mogu fiksirati od 45 do 68 kg azota u toku godine, a najveća količina je vezna za mjesec april. Najboljom se pokazala inkarnatska djetelina koja veže najveće količine, ali razvija i veliku korijenovu masu koja poboljšava karakteristike zemljišta. Grahorice bolje podnose niže temperature i često se upotrebljavaju za hladna područja ili tokom zimskih mjeseci. 

Šta utiče na proces?

Količina azota koju mahunarke unesu u zemljište varira i zavisi od brojnih faktora. Na sam proces utiče puno toga. Izbor vrste i njena namjena zavise od našeg cilja. Prosječna količina kojega fiksiraju se kreće oko 110 kg/ha.

Kvalitet zemljišta i vremenske prilike su od velikog značaja, jer direktno djeluju na biljke i bakterije. Kako bi se pospješilo formiranje kvržica na korijenu, na sjeme mahunarki se nanose mikrobiološki preparati koji sadrže smjesu selekcionisanih bakterija za odgovarajuću biljnu vrstu.

Odabrana vrsta mahunarki, njihova namjena, prisustvo korova, kao i ostatak azota iz prethodne vegetacije ili usjeva djeluju na rast i razvoj biljaka i bakterija.

Koji pokrovni usjev posijati ovisi o uzgajanoj glavnoj kulturi - šta se s čim slaže?

Dužina vegetacije također djeluje na količinu azota. Što se više usjev zadržava na parceli to se nagomilavaju veće količine. Višegodišnje biljke imaju veći efekt. Stoga ne treba pretjerivati s njihovom upotrebom, jer mogu doprinijeti pojavi viška tog elementa.