Fosfor i kalijum se u našim uslovima najčešće primjenjuju zajedno, uz osnovnu, duboku obradu zemljišta tokom oktobra, kada to vremenski uslovi dozvole.
Bliži se još jedna jesenja proizvodna sezona i sjetva ozimih ratarskih kultura, od kojih su kod nas najznačajnije pšenica, ječam, ovas i u manjoj mjeri raž i tritikale. Međutim, prije same sjetve, potrebno je dobro pripremiti zemljište i obezbijediti neophodne hranljive materije. Pored kvalitetne i blagovremene duboke obrade zemljišta, izbalansirana mineralna ishrana je od izuzetnog značaja za normalan rast i razvoj biljaka.
Međutim, pored mnogih makro i mikroelemenata koje biljke troše tokom vegetacionog perioda, fosfor i kalijum imaju ključnu ulogu u fiziološkim procesima, jer, prije svega, omogućavaju pravilan razvoj korijenovog sistema kao i otpornost na stresne uslove.
Unošenjem pomenutih elemenata na jesen omogućavamo biljkama da spremno dočekaju proljeće i uspješno nastave svoj dalji razvoj. Fosfor i kalijum se u našim uslovima najčešće primjenjuju zajedno, uz osnovnu, duboku obradu zemljišta tokom oktobra, kada to vremenski uslovi dozvole. Razlog tome je, izuzetno slaba pokretljivost ovih hraniva po zemljišnom profilu, pa su padavine tokom jeseni i zime i te kako važne za njihovu rastvorljivost i dostupnost biljkama. To je posebno važno za mlade usjeve kojima je hrana u početnim fazama rasta neophodna, naročito za razvoj snažnog korijenovog sistema.
Fosfor je esencijalni, makroelement zaslužan za usvajanje vode i hranljivih materija, prilagođavanje stresnim uslovima vanjske sredine, kao i regeneraciju biljaka. Kod ozimih strnih žita, između ostalog, podstiče proces bokorenja i sprječava slabljenje biljaka uslijed djelovanja niskih temperatura.
Kalijum učestvuje u procesima otvaranja i zatvaranja stoma, što reguliše potrošnju vode kod biljaka. Osim toga, povećava koncentraciju ćelijskog soka i tako štiti biljke od stresnih uslova, a također učestvuje i u transportu materija od lista ka plodu.
Prije same primjene ovih hraniva potrebno je odraditi agrohemijsku analizu kako bi se utvrdio njihov procentualni sadržaj u zemljištu. Također je važno da znamo potrebe kulture koju gajimo, kao i utrošak fosfora i kalijuma tokom vegetacionog perioda.
Sada je idealan period za analizu zemljišta – uzmite uzorak prije novog đubrenja!
U zavisnosti od agrohemijske analize i planiranog prinosa, pšenici je tokom vegetacije potrebno između 70 i 130 kilograma fosfora i 80 do 140 kilograma po hektaru kalijuma. Kada je u pitanju stočni ječam, on ima nešto niže potrebe za hranivima. To znači da mu je potrebno od 50 do 80 kilograma fosofora i 40 do 80 kilograma po hektaru kalijuma.
Primjena trojnog NPK đubriva na jesen predstavlja najefikasniji način obezbjeđivanja potrebne količine đubriva, a najčešće se primjenjuje od 200 do 400 kilograma po hektaru. Proizvođači se uglavnom odlučuju za neku od sljedećih NPK formulacija: 16:16:16, 6:12:24 ili 8:16:24. Idealno je u jesenjem periodu primijeniti đubriva sa većim sadržajem fosfora i kalijuma, a dio azota ostaviti za rano proljeće zbog rizika od ispiranja. Također, prevelika količina azota na jesen može dovesti do bespotrebne bujnosti nadzemne mase koja je osjetljiva na mraz, ali i na gljivična oboljenja.
Kada je riječ o pH vrijednosti, treba naglasiti da su pšenica i ječam osjetljive na kiselost zemljišta, pa je potrebno u tom slučaju prije đubrenja odraditi kalcizaciju. Jedan od problema pojave kiselosti je smanjena efikasnost primijenjenog fosfora, pa je neophodno u tom slučaju odreagovati adekvatno i na vrijeme.
U cilju stvaranja povoljne strukture zemljišta, ali i zbog povećanja sadržaja organske materije, ne treba izostaviti redovnu primjenu dobro zgorjelog stajnjaka na svake tri do četiri godine u količini od 30 do 40 tona po hektaru.
Tagovi
Autorica