Sjetva pšenice: Birati deklarisano, a ne "sjeme s tavana"

Približava se početak jesenje sjetve i poljoprivredni proizvođači treba da odluče koju će sortu odabrati. Savjetodavac za ratarstvo i povrtlarstvo Milenko Đurić, napominje da, prije svega, treba sijati deklarisano sjeme provjerenog kvaliteta u laboratorijima na osnovne parametre klijavosti, energije klijanja, čistoće i prisustvo bolesti, a ne "sjeme s tavana".

"Kod izbora sorte treba obratit pažnju na njene biološko produktivne osobine kao što su otpornost na zimu, visina stabla, vreme stasavanja, otpornost na bolesti i na polijeganje", napominje ovaj stručnjak iz PSSS Loznica

Bitan tehnološki kvalitet

Druga bitna karakteristika, dodaje, je osobina zrna i tehnološki kavalitet (masa 1000 zrna, hektolitarska masa, sadržaj proteina, kvalitetna klasa). 

"Kod nas se još uvijek pšenica ne otkupljuje po kvalitetu zrna i na tome bi trebalo raditi narednih godina."

Koju će poljoprivredni proizvođač sortu izabrati, kaže, individualna je odluka na koju utiče više faktora.

Uskoro će jesenja sjetva, šta je razlika između ozime i jare pšenice?

"Na tržištu imamo veliki broj sorti pšenice različitih osobina. Dobar način da se poljoprivrednici upoznaju sa njima su ogledi koji se postavljaju u okviru savjetodavnog rada, ogledi sjemenskih kuća, preporuke poljoprivrednih stručnjaka i savjetodavaca i direktna razmjena iskustava poljoprivrednih proizvođača", savjetuje on.

Kako birati sortu?

Polazna osnova za izbor sorte je, objašnjava, prije svega potreba gazdinstva za pšenicom odnosno da li je njena namjena potrošnja na gazdinstvu ili predaja na otkupno mjesto. 

"Drugi bitan element je plodored, pogotovo u posljednjih nekoliko godina kada se pojavljuje teško rješiv problem sa divljim sirkom u kukuruzu i gdje se proizvodnjom pšenice taj problem djelimično rješava."

Također, dodaje, pri izboru sorte treba povesti računa o ukupnoj sjetvenoj strukturi gazdinstva i da li u nju ulazi i postrna sjetva. U tim uslovima treba dati prednost ranijim sortama da bi postrna sjetva mogla što ranije da se obavi.

"Poznavanjem više sorti pšenice lakše je opredijeliti se za izbor i u odnosu na sam lokalitet parcele (ravnica, blizina vodotokova, nadmorska visina) i osobine zemljišta (pseudoglej, aluvijum). Treba voditi računa i o tehničkoj opremljenosti gazdinstva za primjenu agrotehničkih mjera u proizvodnji pšenice (žitna sijačica, prskalice, rasipači đubriva, kombajni, prikolice)", precizira ovaj savjetodavac.

Generalna preporuka poljoprivrednicima je da, rukovodeći se ovim osnovnim principima u zavisnosti od planiranih površina za jesenju sjetvu, uvijek odaberu tri do četiri sorte pšenice.

"Odnosno, da se se ne zadržavaju na jednoj, jer će ona u uslovima koji joj odgovaraju dati visok prinos, a na drugoj parceli gdje nisu optimalni uslovi će imati podbačaj. Za gazdinstva koja siju pšenicu na površini jedan do 1,5 ha ova preporuka je teže primjenjiva, jer ako nemaju kombajne, troškovi žetve se povećavaju", zaključuje Đurić.