Sjetva kukuruza kokičara moguća je i u maju, prinos od šest do 10 t/ha

Kukuruz kokičar (Zea mays ssp. Everta) je jedna od najstarijih podvrsta kukuruza kojeg su uzgajali Indijanci u Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi. Uzgaja se isključivo za proizvodnju zrna za "kokanje", a kokice nastaju tako što voda koja se nalazi u zrnu prelazi u vodenu paru tokom zagrijavanja, a omotač zrna puca, te izbacuje endosperm u obliku bijele, šupljikave mase. Karakteristika kod dobrih kokičara je da se zapremina povećava i 30 do 40 puta.

Uslovi uspijevanja

Optimalna temperatura za klijanje, nicanje i porast mlade biljčice je 10 - 12^oC, za porast stabla 22 - 23^oC, za cvjetanje 24 - 25^oC i nalivanje zrna u stadijumu tehnološke zrelosti 23 - 24^oC.

Temperature ispod 10^oC zaustavljaju razvoj biljke, a temperature iznad 22^oC (zemljište) i 30^oC (vazduh) su štetne. Naročito su štetne visoke temperature u periodu cvjetanja i oplodnje.

Mlade biljčice na temperaturi  -2 do -3^oC bivaju oštećene, dok ih temperature od -4^oC ubija.

Kukuruz kokičar ima velike zahtjeve prema vlazi (u aprilu 50 mm, maju 75 mm, junu 90 mm, julu 100 mm, avgustu 95 mm i septembru 80 mm, što ukupno čini 490 mm padavina). U rejonima sa sumom vodenih taloga ispod 150 mm nije moguća proizvodnja ove biljke bez navodnjavanja. Najveća potreba u vlazi je u fenofazi cvjetanja i oplodnje, a poslije opada. Smatra se da polovinu ukupno potrebnih količina vode treba obezbijediti upravo u cvjetanju.

Ova biljka, generalno dobro reaguje na plodna, duboka zemljišta, neutralne reakcije (PH 6,5 – 7,5), ali ne i na izrazito kiselim, odnosno alkalnim i močvarnim terenima.

Hibridi: ZP 611 k, NS 620 k (srednje kasni FAO 600 - 130 dana vegetacije, 60.000 biljaka/ha, sa potencijalom iznad 7 t/ha zrna), zatim noviji hibrid ZP 6119k, srednje kasni sa dužinom vegetacije od oko 130 dana. Zrno može biti u tipu "biserca" i u tipu "pirinčara", žute, bijele, crvene, plave i drugih boja.

Inostrani hibridi (hibridi strane provinijence) sa vegetacijom 80 do 110 dana su: Carousel, Glass Gem, Heirloom popcorn, Robust yellow hulless hibrid, Snow puff i drugi.

Tehnologija proizvodnje

Dobri predusjevi su sve vrste leguminoza, cvekla, blitva, mrkva, strna žita. Primjer dobrog plodoreda: kukuruz - soja - pšenica. Poslije žetve graška, uljane repice, (15 - 20 jun) moguće je uspješno gajiti hibride kokičare za zrno iz grupe zrenja FAO 100 i 200.

Obrada zemljišta

Osnovna obrada (oranje) se izvodi odmah poslije skidanja predusjeva (10 - 15 cm), a drugo oranje septembra - oktobra (30 - 35 cm). U martu obaviti površinsku pripremu zemljišta. Za kukuruz kokičar u naknadnoj sjetvi (poslije graška, uljane repice...), plitko izorati zemljište (15 - 20 cm) i istovremeno istog dana, da bi se smanjio gubitak vlage, pripremiti zemljište za sjetvu.

Đubrenje

Pod osnovnu obradu zemljišta treba unijeti 30 - 40 t/ha dobrog stajnjaka i PK (0:18:20) đubriva u količini od 150 - 200 kg po hektaru. Pod površinsku pripremu unijeti 200 - 300 kg/ha NPK 15:15:15, a putem dva prihranjivanja (od 3 - 5 do 7 - 9 listova kukuruza) po 100 kg azotnog đubriva (KAN).

Sjetva

Izvodi se kada se zemljište, na dubini osam centimetara, zagrije na osam do 10^oC. To je obično 10. do 20. aprila ili sukcesivno (naizmjenično), prema potrebi u maju, na rastojanju 70 x 22 - 25 cm, a pravac redova, po mogućnosti, da je sjever - jug. Dubina sjetve je pet do šest centimetara, a količina sjemena 10 - 14 kg/ha.

Njega usjeva

Kada se ukažu redovi biljaka, preduzima se prvo kultiviranje, na 10 - 12 cm dubine. Nakon toga odmah usjev treba okopati (tri do četiri lista kukuruza) i prorediti na definitivno rastojanje. Prilikom drugog kultivisanja (sedam do osam centimetara) potrebno je da se izvede prvo prihranjivanje, a drugo (sa trećim kultiviranjem na pet do šest centimetara dubine) kada biljke budu visine 60 cm. Ova biljka se rijetko okopava kada se koriste herbicidi, što je praksa u našim uslovima.

Navodnjavanje je "brazdama", "vještačkom" kišom je po potrebi u kritičnim fazama: u fazi porasta (sedam do osam listova), u fazi pojave prvih metlica, po svenjavanju svile (završenoj oplodnji) i u fazi rane mliječne zrelosti. Zalivna norma iznosi 40 - 60 dm³ po m². Između dva zalivanja treba da prođe 15 do 20 dana.

Berba

Hibridi kokičara, s obzirom da se naizmjenično siju dospijevaju u julu i avgustu ili kasnije zavisno od vremena sjetve i hibrida. Danas postoje hibridi ranog sazrijevanja naročito strane provinijence (sa vegetacijom 80 do 110 dana), tako da i u zadnjoj dekadi juna pristižu klipovi za berbu. U svakom slučaju u jeku turističke sezone (jul, avgust) može se dobiti biljka za berbu i upotrebu ("kokanje").

Prinosi su šest do 10t/ha zrna, a postrno 3,5 do pet. Berba u klipu je pri prelasku fiziološke u tehnološku zrelost zrna, tj. pri udjelu vlage 20 - 25 posto u ranih i 30 posto u kasnih hibrida. Vlaga u zrnu ne smije biti veća od 30 posto - jer se zrno odmah drobi prilikom krunjenja. Zrno kokičara mora se pažljivo sušiti tako da proces sušenja ne utiče na potencijalnu zapreminu kokica i nastajanje pukotina u endospermu. Sušenje se treba obaviti relativno brzo, a u zavisnosti od vlage ono traje otprilike dva do četiri sata pri temperaturi od 35°C. Nakon sušenja zrno je potrebno ohladiti kako se ne bi pojavila kondenzacija te nakon toga pravilno uskladištiti.

Prilikom zagrijavanja ("kokanja") zrna na 150 - 200ºC nastaju kokice.