Silažu od lucerke je izazovno spremiti, ali ne i nemoguće

Tradicionalan način spremanja sijena, tačnije konzervisanje lucerke, djeteline, trava i travno-leguminoznih smiješa kod nas predstavlja prirodno sušenje na suncu. Pored toga, postoji i druga, nedovoljno poznata mogućnost za konzervisanje zelene mase, a to je spremanje silaže ili sjenaže. Savjetodavac za stočarstvo Neđeljko Pipović ističe da je ovakva hrana po sastavu i osobinama sličnija zelenoj masi u odnosu na sijeno, a postupak siliranja u manjoj mjeri zavisi od vremenskih uslova.

"Istina je da tehnologija siliranja ili sjenažiranja predstavlja za početnike pravi mali izazov. Međutim, i taj problem se može lako prevazići korištenjem adekvatne literature, konsultovanjem stručnjaka, kao i proizvođača koji više godina uspješno spremaju silažu lucerke", kaže Pipović na početku razgovora za Agroklub.

Prvi otkos najvažniji

Kako dalje napominje, u uslovima suhog ratarenja prvi otkos lucerke i trava je količinski najvažniji, jer se u odnosu na godišnje prinose dobija i 50-60 posto. U malom broju slučajeva, na parcelama i kod farmera koji zalivaju livade i obavljaju sve mjere vezane za prihranjivanje i zaštitu od štetočina, godišnji prinosi zelene mase, kaže on, znatno su veći, a prinosi po otkosima ravnomjerniji.

Zašto je važan prvi otkos lucerke?

"U tom slučaju dobija se pet, ponekad i šest otkosa, dok godišnja proizvodnja sijena iznosi i do 20 tona po hektaru. Ovakve livade se koriste šest do osam godina, pa i duže, a sve to na kraju utiče na niže troškove proizvodnje."

Nasuprot tome, na parcelama gdje nema zalivanja, ali i drugih agrotehničkih mjera, najčešće se tokom vegetacije dobiju tri otkosa, pri čemu je udio mase po otkosima u godišnjem prinosu 50-60, 30-35, 15-20 posto, dok je godišnja proizvodnja sijena svega šest do osam tona po hektaru.

"Najveći problem pri sušenju prvog otkosa za sijeno jesu česte kiše tokom maja, kao i visoka vlažnost vazduha i zemljišta. Osim toga, biljke iz prvog otkosa se odlikuju grubljim stablom i manjim učešćem lišća u ukupnoj biljnoj masi", pojašnjava naš sagovornik i dodaje da se u takvoj masi lišće brže suši u odnosu na stablo, a presušeno lišće se lako kruni i opada, a sa njim gubi i najhranljiviji dio biljke.

Manje šećera, više proteina

Između ostalog, duže zadržavanje pokošene mase na livadi, kaže, ometa regeneraciju biljaka, a ukoliko one i porastu kroz otkose, zakašnjelim sakupljanjem sijena dodatno se oštećuju mlade biljke. Zbog svih navedenih problema neki od naših farmera više godina unazad prvi otkos lucerke konzervišu u formi silaže ili sjenaže.

"Siliranje lucerke nije tako jednostavan postupak kao što je to slučaj sa kukuruzom. Dakle, ona sadrži znatno manje šećera, ali i više proteina i mineralnih materija, te se ne može uraditi uobičajenim postupkom."

Otežavajuća okolnost je, dodaje on, i visok sadržaj vlage, koji u optimalnim fazama razvića lucerke može biti 80 pa i više procenata. Jedini način da se od ove kulture dobije kvalitetna silaža jeste da se pokošena masa prije siliranja prosuši do nivoa vlage od oko 60-65 posto.

"Uslijed gubitka vlage provenjavanjem dolazi do relativnog povećanja sadržaja šećera potrebnog za fermentaciju, a povećani sadržaj suhe materije djeluje depresivno na štetne organizme. Još jačim provenjavanjem, do 50 posto vlage ili niže, dobija se sjenaža, hranivo koje se po karakteristikama nalazi između sijena i silaže", objašnjava naš sagovornik.

Savjeti

Prema riječima savjetodavca za stočarstvo, dužina trajanja provenjavanja zavisi od intenziteta sunčeve toplote i može da iznosi od nekoliko sati do više od jednog dana. Optimalni nivo vlage u prosušenom materijalu je onaj kada se pri stiskanju lišća još uvijek ne čuje karakterističan šuštavi zvuk, a mjesto preloma stabljike je vlažno, ali bez kapljica rose.

"Osnovni problem pri spremanju silaže od provenulog materijala je otežano sabijanje, jer je prosušeni materijal dosta elastičan. Zbog toga, provenulu masu treba bolje usitniti, a posebnu pažnju posvetiti što boljem gaženju silaže u cilju istiskivanja vazduha, zatim dobro pokrivanje folijama, kao i dodatno opterećenje silirane mase slojem pijeska, gumama, zemljom ili sličnim materijalima."

Ukoliko se zbog vremenskih uslova provenjavanje ne može izvesti, za obezbjeđivanje optimalnih uslova za vrenje silaže, preporučuje se korištenje ugljeno-hidratnih hraniva, u tipu prekrupe kukuruza, suhih repinih rezanaca, melase i drugo.

"Ova hraniva se koriste u količini od pet do osam posto u odnosu na zelenu masu i u startu obezbjeđuju potrebnu količinu šećera za previranje u mliječnu kiselinu. Pored toga, neka od ovih hraniva vezuju višak vlage čime pozitivno doprinose kvalitetu silaže", kaže naš sagovornik.

Na našem tržištu se mogu nabaviti i bakterijski inokulanti koji potpomažu bržem odvijanju fermentacije i stvaranju većih količina mliječne kiseline kao prirodnog konzervansa,

"U cilju postizanja maksimalnih rezultata, biljni materijal koji se inokuliše treba obavezno provenuti bar do nivoa vlage od oko 65 posto, a još je bolje da se u masu ravnomjerno doda i pet do osam procenata kukuruzne prekrupe. Ovakva silaža ima bolju i kvalitetniju hranljivu vrijednost", zaključuje na kraju razgovora.