Otpornost biljnih vrsta iz grupe strnih žita ide sljedećim redom: raž, pšenica, tritikale, durum, ječam, zob. Različite sorte su različito otporne na niske temperature u zavisnosti od toga u kojem periodu jeseni, zime ili proljeća djeluju niske temperature.
Većina biljnih vrsta u toku svog vegetacionog perioda izložena je djelovanju nepovoljnih faktora spoljne sredine koji mogu da umanje prinos. Prinosi strnih žita u znatnoj mjeri zavise od otpornosti prema niskim temperaturama kojima su biljke izložene u toku zime.
Otporne sorte prema hladnoći su one koje uprkos niskim temperaturama, kojima su bile izložene izvjesno vrijeme, nisu uopšte oštećene ili su oštećenja neznatna, tako da se postiže zadovoljavajući prinos.
Otpornost biljnih vrsta iz grupe strnih žita ide sljedećim redom: raž, pšenica, tritikale, durum, ječam, ovas. Različite sorte su različito otporne na niske temperature u zavisnosti od toga u kojem periodu jeseni, zime ili proljeća djeluju niske temperature.
Biljke pšenice su sposobne da zimi bez snijega, uz minimalna oštećenja lisne mase izdrže temperature od -18°C do -20°C, a u proljeće kasni mrazevi od -8°C do -10°C mogu da dovedu do uginjavanja biljaka.
Ječam slabije podnosi negativne temperature od pšenice. Golomrazice od -10°C do -12°C, pogotovo ako se pojavi pri kraju zime, nanose velike štete biljkama. Kasni proljetni mrazevi s temperaturama od -1 do -20°C uništavaju prašnike i plodnik. Biljke jarog ječma mogu podnijeti mrazeve od -4°C do -5°C, a ponekad i do -8°C bez većih šteta na mladim biljkama.
Otpornost prema niskim temperaturama predstavlja osobinu određenoj sorti pšenice, ona nije konstantna i biljke je stiču u procesu pripreme za zimu, odnosno u toku kaljenja. Ukoliko je duži prelaz od visokih jesenjih temperatura prema niskim zimskim, utoliko su ove temperature optimalnije za kaljenje, navodi Milica Popadić, savjetodavac za ratarstvo Poljoprivrednoj savetodavnoj stručnoj službi.
Istraživanja su pokazala da se povećanje sigurnosti za prezimljavanje može postići sjetvom u optimalnom agrotehničkom roku. Rana jesenja sjetva može usloviti preveliku bujnost, dok kasna jesenja setva može dovesti do propadanja biljaka zbog njihove slabe razvijenosti i nepripremljenosti za zimu. Zimu će izdržati samo biljke koje imaju brz i kratak period kaljenja. Takođe, efekat prezimljavanja u znatnoj mjeri zavisi od dubine sjetve, osnovnog đubrenja NPK hranivima, a sigurno najznačajnije mjesto zauzima genetski uslovljena otpornost.
Oštećenja koja nastaju na biljkama kada se izlože niskim temperaturama mogu da budu različitog karaktera: oštećenja nastala od niskih pozitivnih temperatura, oštećenja nastala od temperature koje dovode do obrazovanja leda u biljnim tkivima i oštećenja izazvana indirektnim djelovanjem niskih temperatura.
Tagovi
