U trenutnim vremenskim okolnostima ne možemo predvidjeti šta će biti, no realnost je da je mnogo šturog zrna kukuruza, što nije nimalo povoljna situacija.
U posljednje vrijeme sve je veći broj pozitivnih uzoraka na aflatoksin, ali to još nije na onom nivou kakav se znao dosezati u ekstremnim situacijama, potvrdio je za Agroklub, prof. dr Drago Nedić, načelnik Centra za zdravlje životinja i bezbjednost hrane pri Veterinarskom institutu Republike Srpske "Dr Vaso Butozan".
Kako je naveo, u trenutnim vremenskim okolnostima ne možemo predvidjeti šta će biti, no realnost je da je mnogo šturog zrna kukuruza, što nije nimalo povoljna situacija. Površina takvog zrna, stvara povoljne uslove za razvoj plijesni, dok kod jedrog, zdravog zrna, to nije slučaj.
"Trenutne okolnosti mogu da dovedu do toga da ljudi skladište kukuruz sa velikom koncentracijom vlage i da kasnije dođe do pojave velike količine plijesni. Ukoliko su sada male količine unijeli, koje se ne vide, kasnije mogu biti zatečeni", napominje Nedić, dodajući kako treba obratiti pažnju da žitarice budu osušene i da koncentracija vlage bude što manja.
Prilikom njihovog skidanja, odnosno branja i skladištenja, ističe kako vlažnost treba biti u skladu sa standardima, odnosno da ispod 12 posto jer su takvi uslovi nepovoljni za razvoj plijesni.
"Ako je povećana vlaga, onda se preporučuje dodatno sušenje. Ukoliko je to na određenim imanjima, ambarima, bilo bi dobro da se drži u provjetrenoj prostoriji, da se s vremena na vrijeme miješa, da se ne dozvoli razvoj gljivica koje proizvode mikotoksine. Ovdje je stvar samo spriječiti pojavu plijesni, time smo spriječili i pojavu mikotoksina", precizira Nedić, dodavši da je u silosima druga priča, jer je riječ o okolnostima gdje je regulisana koncentracija temperature i vlage zraka.
Ocjenjuje da se u ekstremnim uslovima kakvim smo svjedočili, a koji su doveli do problema sa kvalitetom i količinom prinosa kada su u pitanju žitarice, možemo očekivati veliko povećanje mikotoksina u stočnoj hrani, prije svega se to odnosi na kukuruz.
Podsjeća na situaciju poslije poplava 2014., pa i dvije-tri godine kasnije, kada se zbog prekoračenja količina aflatoksina moralo uništavati i po 30 tona mlijeka.
"To su bile ogromne štete, zbog toga se sada u ovom trenutku, imajući u vidu da se mikotoksini pojavljuju ne samo kod nas nego u čitavom regionu, mora pojačati oprez kod uvoza određene hrane da se ne bi desilo da neko uvozi neodgovarajuću hranu. Treba da se zaštitimo da ne dođe ta problematična količina", upozorava Nedić te navodi da s druge strane i domaće količine treba iskontrolisati u skladištima i magacinima i da na vrijeme reagirati.
Mljekari traže pojačan nadzor na granicama: Aflatoksin u uvoznoj stočnoj hrani?
Ono što organoleptički ljudi mogu da primijete je da je povećana količina plijesni i to se, dodaje, može vidjeti na zrnima. Kada su male količine onda one nisu značajne.
"S druge strane osjeti se i miris, iskusni farmeri to dobro znaju čim uđu u prostor gdje je povećana koncentracija plijesni. Drugi pokazatelj je i da životinje na njega reaguju, slabije i nerado jedu takvu hranu, to je upozorenje da se uzme uzorak i donese u laboratoriju kako bi dobili određene pokazatelje, jer je na farmeru da preduzme mjere da tu situaciju prevaziđe", napominje.
On kaže i kako je Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske pojačalo kontrole uvoznih pošiljki te da nije cilj zaustaviti uvoz, nego osigurati da hrana bude bezbijedna i da se zaštiti zdravlje ljudi i životinja, pa i sama ekonomija.
"Skrining metode nisu tako skupe koliko je značajno na tu količinu hrane da se izvrši ta kontrola", poručuje Nedić.
Laboratorije ovog Instituta, u Banjaluci i Bijeljini, vrši analize i hrane i mlijeka. Kako naš sagovornik pojašnjava, dobiju se tačni rezultati koja je količina aflatoksina prisutna, B1 u hrani ili M1 u mlijeku. Na osnovu podataka o njihovoj koncentraciji poduzimaju se i određene mjere. "Ako se nađe u granicama dozvoljenog, ali je ipak prisutan, to je upozorenje farmerima da trebaju promijeniti hranu ili da ovu koja ima tolerantne količine ipak koriste zajedno sa hranom koja nema mikotoksine, da bi taj procenat prisutnosti sveli na najmanju mjeru jer time štite zdravlje svojih životinja i njihove proizvodne i reproduktivne sposobnosti", kaže ovaj stručnjak.
Aflatoksin M1 je najkancerogeniji: Utvrđivanje njegove koncentracije u mlijeku uskoro u Tuzli
Kada je riječ o mlijeku, ako se dobije informacija o prisutnosti M1, odmah se upozorava farmer da hrani životinje hranom koja ima povećanu koncentraciju aflatoksina, što znači da mora hitno mijenjati hranu jer će koncentraciju da raste. Najveći problem, kako dodaje, predstavlja kukuruz, jer je riječ o kulturi koja se najviše koristi za ishranu preživara, gdje aflatoksin B1 kao najeklatantniji primjer, u želucu prelazi u M1 i izlučuje se kroz mlijeko, a izuzetno je štetan za zdravlje potrošača i ne smije da se nađe preko određenih količina.
"Mi ne možemo da kažemo da mikotoksini ne smiju uopće da postoje, jer Svjetska zdravstvena organizacija za hranu, izvještava da postoje godine kada je preko 50 posto žitarica sa prisutnim mikotoksinima, ali sve dok su oni u dozvoljenim granicama oni su prihvatljivi i mogu da se prometuju", kaže Nedić.
Kada je riječ o preparatima koji se koriste za smanjenje koncentracije mikotoksina, napominje da ih oni ne uništavaju, već ih vežu za sebe i na taj način smanjuju njihovo dejstvo, odnosno metabolizam u M1. Njihovo dodavanje se, navodi, pokazalo kao korisno, međutim, ukoliko se velike količine mikotoksina i dalje unose ti preparati ne mogu da ih vežu za sebe, naprotiv dolazi do njihovog preopterećenja i otpuštanja velike količine mikotoksina što može da bude štetno.
"Preparati bi stoga trebalo da se upotrebljavaju uz stručnu preporuku, na osnovu rezultata analize, da se tačno zna kolika je koncentracija mikotoksina. Oni zapravo mogu samo da posluže na neko kraće vrijeme, dok farmer, na primer, ne promijeni hranu, jer kad to uradi onda će polako ti mikotoksini koji su vezani, biti otpušteni bez da naprave problem", pojašnjava Nedić.
Napominje i da farmeri koji koriste te preparate, "lopatama", prvo se izlažu velikom troškovima, a s druge strane ne rješavaju trajno problem.
Bez obzira da li se koriste za ishranu životinja ili ljudi, plijesni mogu da predstavljaju problem po zdravlje na različite načine, direktnim konzumiranjem, kontaktom, unošenjem preko određenog materijala ili pribora, udisanjem i slično.
U hrani za životinje dovodi do brojnih poremećaja, ukoliko se veća količina mikotoksina unese u organizam to osim na iskoristivost hrane, može da utiče na imunološki status životinja, reproduktivne i proizvodne sposobnosti i slično, gdje gubici mogu da budu značajni.
Isto tako, ljudi koji uđu u skladište gdje je hrana sa većom količinom mikotoksina mogu imati ozbiljne problem sa disajnim organima, te probavnim i urinarnim sistemom ukoliko konzumiraju.
"Ljudi često misle, kada je pitanju kukuruz, da se on samo upotreba da ishranu životinja, međutim, sada kada odete u market imate preko 20 proizvoda gdje se direktno koristi kukuruz, na primjer palenta. Te plijesni mogu da se javljaju i kod određenih zrnastih proizvoda kao što su kikiriki, pistacije itd.", zaključuje Nedić na kraju našeg razgovora.
Naslovna fotografija/Shutterstock/Amazing Arts Store/Panevropski univerzitet Apeiron
Tagovi
Autorica