Nakon mliječne zriobe kiša ne može povećati potencijal prinosa kukuruza

Visoke temperature i dugotrajni nedostatak padavina ostavili su ozbiljne posljedice na ovogodišnjim usjevima kukuruza. Prof. dr. sc. Bojan Stipešević s terena upozorava da je na pojedinim parcelama šteta već napravljena. Ipak, pravovremena procjena stanja usjeva može pomoći proizvođaču da odluči šta učiniti s onim što je ostalo.

Kod kukuruza je većina usjeva u fazi kada više nema mogućnosti za značajan ulazak novih asimilata u zrno. Mliječna zrioba je taj dio priče dokad je moglo još nešto ući u njega, objasnio je.

Nema stvaranja novog prinosa

Kako kaže, nakon te faze više nema stvaranja novog prinosa u istom smislu. U zrnu se nastavljaju procesi sazrijevanja i premještanja već stvorenih tvari, ali potencijal prinosa koji je izgubljen zbog suše i visokih temperatura više se ne može vratiti.

Za proizvođača je zato ključno procijeniti u kojoj se fazi kukuruz nalazi. Jedan od praktičnih pokazatelja je stanje zrna. Ako ono više ne ispušta mliječnu tekućinu pri pritisku noktom, on je izašao iz mliječne zriobe i ulazi u voštanu, odnosno brašnastu fazu.

Sljedeći važan pokazatelj je stvaranje crnog sloja na klici. "Njegovo formiranje znači da je kraj priče", ističe Stipešević. Tada je zrno završilo s nakupljanjem suhe tvari i više nema smisla očekivati da će dodatna kiša povećati njegov potencijal prinosa.

Kada krenuti u berbu?

U trenutku fiziološke zrelosti zrno obično ima oko 25 do 30 posto vlage. Nakon toga treba čekati da se vlaga smanji kako bi se kukuruz mogao kvalitetnije uskladištiti i zadovoljiti zahtjeve otkupljivača.

Odluku o berbi ne treba donositi samo prema kalendaru. Vrijeme sjetve, početna snabdjevenost biljke hranivima i količina vode koju je usjev dobio tokom vegetacije mogu napraviti veliku razliku među parcelama. Kod kukuruza ekstremna vrućina narušava rad hlorofila i hloroplasta, odnosno procesa koji biljci omogućuju stvaranje ugljikohidrata.

"Jednostavno biljka ne može sintetizirati bilo kakav ugljikohidrat kad su te previsoke temperature", objašnjava naš sagovornik. Istovremeno, tokom noći biljka nastavlja disati. Ako su noćne temperature vrlo visoke, veća je i potrošnja onoga što je tokom dana stvoreno. Posljedica je jednostavna, a to je da manje tvari ostaje za punjenje klipa i zrna.

Kiša pred berbu nije uvijek dobra vijest

Jedna od važnih poruka za proizvođače jest da kasna kiša ne znači automatski spas usjeva. Ako je kukuruz već završio fazu u kojoj može povećavati količinu suhe tvari u zrnu, dodatna voda više ne može vratiti izgubljeni prinos. Štaviše, nakon dugotrajnog sušnog razdoblja kiša pred berbu može otvoriti novi problem, a to su bolesti.

Mogućnosti zaštite u toj su fazi ograničene i zbog karence fungicida. Dodatni problem predstavljaju oštećenja na biljci. Kukuruzni moljac, kukuruzna zlatica, ali i štetočine poput azijskih mramoriranih stjenica mogu napraviti otvore kroz koje gljivice lakše prodiru u biljno tkivo.

"Kroz sve te rupice mogle su se uvući gljivice i dočekati pogodan trenutak da one naprave svoj posao", dodaje profesor rekavši da je uoči berbe važno pratiti ne samo vlagu zrna nego i zdravstveno stanje biljaka i klipova.

Prema procjeni Stipeševića, dio ranijih hibrida koji su uspješno prošli oplodnju mogao bi ostvariti oko tri četvrtine uobičajenog prinosa. Kod kasnijih grupa, gdje je oplodnja bila kasnija ili nepravilna, a posebno ako se pojave bolesti, gubici bi mogli biti znatno veći.

"Prinos kukuruza bi mogao biti i do 50 posto niži nego inače", napominje. To pokazuje koliko se suša i visoke temperature direktno pretvaraju u ekonomski problem za proizvođača.

Kada kukuruz više nije isplativo čekati za zrno?

Na najlošijim parcelama proizvođač bi trebao napraviti računicu prije nego što čeka berbu zrna. Ako je kukuruz toliko stradao da neće dati dovoljno zrna za pokrivanje uloženih troškova, jedna od mogućnosti je ranija košnja i spremanje cijele biljke. "Možda je bolje pretvoriti cijelu biljku u silažu dok je koliko-toliko još sočna, dok imate mase koje možete prodati, nego dočekati berbu gdje nećete imati dovoljno zrna da opravdate ulaganja", savjetuje Stipešević.

Farmeri prinuđeni rano skidati silažu: "Klipovi krezavi k'o baba od 90 godina"

To nije rješenje za dobar prinos, nego način da se spasi dio vrijednosti već proizvedene biomase. Silaža može završiti kao hrana za stoku, a biomasa se može iskoristiti i u druge svrhe, na primjer za proizvodnju energije.

Ono što se vidi na poljima pokazuje koliko se poljoprivredna proizvodnja brzo može naći pod pritiskom kada se istovremeno pojave nedostatak vode i ekstremne temperature. Za proizvođača zato nije najvažnije samo pitanje hoće li kiša pasti, nego u kojoj je fazi usjev kada ona stigne i kakvo je njegovo stvarno stanje.

Na pojedinim parcelama odluka će biti čekati berbu, na drugima što prije iskoristiti preostali potencijal za zrno, dok će na najteže pogođenim površinama ekonomski smislenije biti spasiti preostalu biomasu. A upravo takve odluke, ističe profesor, u uvjetima sve češćih temperaturnih ekstrema postaju sastavni dio upravljanja rizikom u ratarstvu.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor